Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Molvama

Za druga značenja pogledajte Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Molvama građena je od 1853. godine, a završena je nakon gotovo 10 godina gradnje. Crkva je blagoslovljena 9. studenoga 1862. godine, kada je u Molvama župnikom bio Franjo Drobčec (1858. – 1866.). Unutrašnjost crkve dao je oslikati župnik Blaž Tomašić. Crkva je oslikana je s 26 fresaka, čiji autor je zagrebački slikar Antonini, a svoj posao završio je 1890. godine, otkad ona postaje vrlo posjećeno svetište Majke Božje Molvarske.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Arhitektura

uredi

Ta grandiozna građevina u srcu Podravine je, zapravo, najraniji poznati rad Franje Kleina, velikoga zagrebačkog graditelja iz druge polovice 19. stoljeća. Osnova crkve bila je sagrađena kao jednostavna longitudinalna građevina u obliku latinskoga križa s transeptom i izdvojenom polukružnom apsidom, u kojoj je smješten glavni oltar. Uz glavni oltar, u crkvi su postavljena četiri pobočna oltara, dva u glavnom brodu i dva u transeptu. Prostor crkve zadivljuje svojom veličinom i impozantnim mjerama: duljina iznosi 43 metra, visina 15 metara, širina transepta 27 metara, dok je visina zvonika 45 metara. S obzirom na činjenicu da je sagrađena u mjestu koje je u vrijeme izgradnje brojilo samo 140 kuća, molvanska župna crkva predstavlja izuzetan graditeljski poduhvat. Pročelje crkve oblikovano je u slogu neoromanike, brižljivo osmišljene okomite i vodoravne podjele, koja je naglašena bijelim, u odnosu na nježno žutu boju fasade. U svojoj elevaciji molvanska crkva posjeduje ponešto od duhovne vrijednosti gotičkih građevina, pa tako po svom duhu pripada arhitekturi romantizma, s kojom se Franjo Klein pobliže upoznao asistirajući kao graditeljski pomoćnik pri izgradnji objekata na bečkom Ringu. Po svemu se ubraja u ostvarenja historicizma, s obzirom na neoromaničke i neogotičke elemente. Na srednjem dijelu pročelja diže se visok, četverouglast zvonik, što se u svojoj osnovi prostorno izdvaja izvan pročelja.

Svetište (prezbiterij) i glavni oltar

uredi

U svetištu iznad glavnog oltara, ispod svoda, naslikana su dva anđela koji u rukama drže vrpcu bijele boje, na kojoj su upisane riječi apostola Pavla: "Kralju vijekova, neumrlom i nevidljivom, jedinom Bogu čast i slava u vijeke vijekova Amen. (1 Tim 1.17)" Desno i lijevo od glavnog oltara izvedene su slike Smrt Isusova na križu i Smrt Marijina u krugu svetih apostola, sv. Anastazija i sv. Bazilija te slike sv. Grgura Nazijanskoga i sv. Ivana Krizostoma. Ispod malog kora u svetištu, povrh vrata sakristije postavljena je sljedeći natpis: VELIČANSTVENU CRKVU OVU KOJU JE PONUKOM IGNACIJA ČIVIĆA SL. GJURGJEVAČKE PUKOVNIJE – A TROŠKOM ŽUPLJANA MOLVARSKIH NA ČAST BL. DJ. MARIJE POČEO GRADITI GOD. 1853. JOSIP GJIKETA ŽUPNIK – DOGRADIO JE GOD. 1863. POMOĆU VELIKODUŠNIH DAROVA NJ. CES. KR. APOST. VELIČANSTVA FRANJE JOSIPA 1. TE NJ. UZORITOSTI KARDINALA JURJA HAULIKA VARALJSKOGA NADBISKUPA ZAGREBAČKOG – NEUMRLI ŽUPNIK FRANJO DROBČEC. – TRIDESET GODINA KASNIJE POSLIJE USTRAJNE PRIPRAVE – DAO JU JE NASLIKATI BLAŽ TOMAŠIC ŽUPNIK – KOJI OVOM PLOČOM SPOMENICOM SLAVNA IMENA SVOJIH ZASLUŽNIH PREDŠASNIKA ZABORAVNOSTI OTIMLJE I POTOMSTVU NA ŠTOVANJE PREDAJE – TI PAK KOJI OVO ČITAŠ MOLI ZA DUŠE NJIHOVE A S TOBOM BIO MIR I BLAGOSLOV OD GOSPODINA ISUSA KRISTA."[vikanje?] Pokraj natpisa nalazi se vrlo uspio medaljon s likom župnika Blaža Tomašića. Veliki prizor u svetištu, iznad glavnog oltara, prikazuje Uznesenje Marijino - Mariju uzdižu anđeli, a dočekuje ju Presveto Trojstvo. Glavni oltar, koji se i danas nalazi u crkvi, stigao je u Molve krajem kolovoza 1897. godine a izgrađen u čuvenoj radionici Ferdinanda Stuflessera u južnom Tirolu. Oltar je imitacija mramora. Uza svetohranište nalaze se dvije stube za dva reda svijećnjaka. Nalazimo ovdje i četiri reljefna ukrasa uzeta iz Starog zavjeta. Prva dva na pročelju oltara predstavljaju Mojsija kako otvara štapom pećinu iz koje je potekla voda te uhode u zemlji kanaanskoj s ogromnim grozdovima. Gornja dva reljefa, desno i lijevo od svetohraništa, prikazuju Abrahama kako spremno želi Bogu žrtvovati svoga sina Izaka te Melkisedeka kako Bogu prikazuje kruh i vino, tipovi Spasitelja i euharistije. Kraj slike Majke Božje na nebo uznesene postavljeni su krasni kipovi sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja te kipovi sv. Ćirila i sv. Metoda. Na vrhu oltara nad slikom Marije na nebo uzete postavljen je velik križ s tijelom Spasitelja, ispod kojeg stoji njegova Žalosna Majka Marija i sv. Ivan apostol.

Istočna lađa

uredi

U pokrajnjoj lađi prema istočnom izlazu nalazi se oltar sv. Nikole. Iznad samog oltara prikazano je uskrsnuće Isusovo. Na svodu se vide slike Isus iscjeljuje slijepca od rođenja i Isusova besjeda na gori. Iznad pokrajnjih vrata naslikana je slika Posljednja večera. Uz kip sv. Nikole nalaze se još dva kipa – sv. Valentina i sv. Katarine. Ispod menze toga oltara nalazi se kip presvetoga tijela Isusova u ležećem položaju, koje ujedno služi kao Isusov grob. Iznad svetohraništa oltara nalazi se slika koja predstavlja Janje Božje.

Zapadna lađa

uredi
 
Kip sv. Filomene, neočekivano pronađen 2007.

U pokrajnjoj lađi prema zapadnom izlazu nalazi se oltar sv. Antuna Padovanskog. Nad samim oltarom prikazano je uzašašće Gospodinovo na nebo. Na svodu se vide slike Isus uskrisuje Jairovu kćer i Žena Kananajka pred Isusom. Iznad pokrajnjih vrata naslikana je slika Isus na večeri kod farizeja Šimuna. Uz kip sv. Antuna nalaze se još dva kipa – sv. Izidora seljaka i sv. Notburge. Ispod menze tog oltara postavljen je kip sv. Filomene u ležećem stavu. Ispod svetohraništa oltara nalazi se slika koja predstavlja Nebeskog Pelikana. Desno do oltara nalazi se kipić sv. Franje Asiškoga.

Glavna lađa

uredi

Na svodu, gdje se križaju glavna lađa sa sporednima, naslikana su četiri biblijska motiva kod kojih je prisutna i Marija, majka Isusova. To su slike Poklon sveta Tri kralja, Isus kao dvanaestogodišnji dječak u hramu, Isus na svadbi u Kani Galilejskoj i Silazak Duha Svetoga nad apostole. Prema izlazu na svodu glavne lađe naslikane su tri slike iz s prizorima iz Starog zavjeta i tri s prizorima iz Novog zavjeta. To su Anđeo izgoni Adama i Evu iz raja zemaljskoga, Nevina Suzana i njezini klevetnici pred Danijelom, Junački Makabejci sa svojom majkom pred Antiohom, Isus izgoni trgovce iz Hrama, Farizeji kušaju Isusa i Krist, sudac živih i mrtvih. U glavnoj lađi nalaze se veliki tirolski kipovi s baldahinom izrađeni kod čuvena kipara Ferdinanda Stuflessera u Tirolu, lijevo kip sv. Lucije i sv. Roka, a desno kip sv. Barbare i sv. Florijana. Lijevo u glavnoj lađi nalazi se oltar Srca Isusova. Uz kip Srca Isusova smještena su još dva kipa. Lijevo je kip sv. Doroteje, a desno kip sv. Terezije od djeteta Isusa i Božjeg Lica. Iznad kipa Srca Isusova nalazi se mali kip sv. Franje Ksaverskog. Desno u glavnoj lađi nalazi se oltar Gospe Lurdske. Na oltaru su smještena još dva kipa. Lijevo je kip sv. Šimuna apostola, a desno kip sv. Jude Tadeja apostola. Ispod pećine i kipa Gospe Lurdske smješten je mali kip sv. Ivana Nepomuka. Iznad glavnog ulaza, u središnjoj lađi nalazi se kor za pjevače s orguljama, koje su izrađene za vrijeme 1. svj. rata. Orgulje imaju 17 registara. Na pročelju kora naslikane su slike koje predstavljaju presvetu euharistiju. U sredini je Janje Božje, desno Križ i sulica s probodenim Isusovim srcem, a lijevo Presveti Oltarski Sakrament s križem, štolom, knjigom i novim plodovima, što su simboli kršćanskog ufanja, vjere i ljubavi.

Križni put

uredi

Križni put je smješten u dvjema poprečnim lađama. Ukrasne okvire iz hrastova drveta načinio je domaći sin Mato Balogović – samouki stolar.

Kulturni događaji

uredi

U Svetištu Majke Božje Molvarske svake se godine počevši od 2003. održava Marija fest, hrvatski festival novih duhovnih marijanskih pjesama i festival radosti u vjeri i zajedništva s Bezgrešnom koja nas je poziva k sebi.[1]

Također pogledajte

uredi

Literatura

uredi

Izvori

uredi
  1. LaudatoArhivirana inačica izvorne stranice od 3. srpnja 2017. (Wayback Machine) Mateja Potroško/Laudato : Marija fest 2014.: Proslavili smo Gospodina i častili Majku Božju, 13. listopada 2014. (pristupljeno 12. svibnja 2017.)

Vanjske poveznice

uredi