Tajmir (poluotok)

Poluotok Tajmir
Poluotok Tajmir; rus. Полуостров Таймыр, Таймырский полуостров
	Poluotok
	Rt Čeljuskin
	(rus.) Zemljovid poluotoka
Položaj
Koordinate	74°N 97°E / 74°N 97°E
Smještaj	Krasnojarski kraj, Sibirski savezni okrug
Država	Rusija;
Razdvaja	Karsko more i Laptevsko more
Fizikalne osobine
Površina	400000 km2
	Poluotok Tajmir; Tajmir na zemljovidu Sibirskog saveznog okruga

Tajmir (rus. Полуостров Таймыр, Таймырский полуостров) je poluotok na sjeveroj obali Sibira u Rusiji. Administrativno pripada Krasnojarskom kraju.

Geografija

Položaj poluotoka Tajmir

Nalazi se između Karskog mora (Jenisejski zaljev) i Laptevskog mora (Hatanški zaljev). Površina je poluotoka oko 400.000 km². Najsjevernija točka Euroazije, rt Čeljuskin, nalazi se na poluotoku Tajmir. Na poluotoku se nalazi i jezero Tajmir te planine Biranga.

Stanovništvo

Poluotok su naseljevala plemena Samojeda iz skupine Neneka i skupine Tavga. Narod Nganasana autohtoni je samojedski narod koji živi u središnjem Sibiru uključujući poluotok Tajmir. Uglavnom žive u naseljima Ust-Avam, Voločanka i Novaja s manje stanovnika od gradova Noriljska i Dudinke koji se nalaze na poluotoku.

Ekonomija

Glavne su ekonomske grane rudarstvo i prerada rude.

MMC Norilsk Nickel vodi rudarske operacije na tom području. Taljenjem se bave u Noriljsku, a koncentrat rude nikla i ostali proizvodi tvrtke transportiraju se kratkom željeznicom do lučkog grada Dudinke na rijeci Jenisej, a odatle brodom do Murmanska i drugih luka.

Ekologija

Kostur mamuta, in situ

Krajolik poluotoka

Poluotok je mjesto posljednjeg poznatog prirodnog pojavljivanja mošusnog goveda izvan Sjeverne Amerike. Nestao je prije oko 2000 godina.^[1] Uspješno su ponovno uvedeni 1975. godine.^[2] Populacija je narasla na 2500 životinja u 2002. godini i na 6500 u 2010. godini.^[3]

Klima

Obale poluotoka zamrznute su veći dio godine, u prosjeku između rujna i lipnja. Ljetna je sezona kratka, osobito na obalama Laptovskog mora na sjeveroistoku. Klima je kontinentalna u unutrašnjosti poluotoka, zime su oštre, s čestim mećavama i ekstremno niskim temperaturama.

Izvori

↑ BioMed Central. 6. listopada 2005. Muskox Suffered Loss Of Genetic Diversity At Pleistocene/Holocene Transition. Science Daily
↑ BOVIDS. web.archive.org. 27. rujna 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007. Pristupljeno 29. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
↑ Reintroduction of Musk ox in the Northern Russia. web.archive.org. 5. rujna 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2015. Pristupljeno 29. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[1] BioMed Central. 6. listopada 2005. Muskox Suffered Loss Of Genetic Diversity At Pleistocene/Holocene Transition. Science Daily

[2] BOVIDS. web.archive.org. 27. rujna 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007. Pristupljeno 29. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[3] Reintroduction of Musk ox in the Northern Russia. web.archive.org. 5. rujna 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2015. Pristupljeno 29. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[1]

[2]

[3]