Takakia
Takakia, rod mahovnjača smješten u vlastitu porodicu red, razred i poddiviziju.[1] Postoje svega dvije priznate vrste iz Azije i Sjeverne Amerike.
| Takakia | |
|---|---|
 Takakia lepidozioides | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Bryophyta sensu stricto |
| Poddivizija: | Takakiophytina M.Stech & W.Frey |
| Razred: | Takakiopsida Goffinet & W.R.Buck |
| Red: | Takakiales S.Hatt. & Inoue ex R.M.Schust. |
| Porodica: | Takakiaceae M.Stech & W.Frey |
| Rod: | Takakia S.Hatt. & Inoue |
| Baze podataka | |
Opis uredi
Briofiti iz razreda Takakiopsida rijetko se nalaze zbog malog broja vrsta i njihovih specifičnih staništa. Postoji jedan red (Takakiales), jedna porodica (Takakiaceae) i jedan rod (Takakia). Staništa su tipično vlažna i kopnena. Kopneni supstrati uključuju stijene i obale u blizini vodopada koji se nalaze na razini mora ili planine. Postoji disjunkcija u distribuciji između Sjeverne Amerike i Azije, s vrstama koje se nalaze između Aljaske i Britanske Kolumbije te Japana i jugoistočne Azije.[2]
U 1800-ima, klasa Takakiopsida pogrešno je identificirana kao dio roda Lepidozia, jetrenjaka, zbog sličnosti u gametofitskom izgledu. Godine 1957. na gametofitnim izdancima pronađeni su spolni organi i Takakiopsida je identificirana kao vrsta mahovine.[2]
Male gametofitne izdanke lako je prepoznati po svijetlozelenoj boji. Rast izdanaka je akrokarpan. Pogrešno tumačenje u klasifikaciji djelomično je uzrokovano izgledom lišća. Pojedinačni listovi su duboko izrezani u 2-4 režnja i suženi na svakom vrhu. Nadalje, listovi su tristratozni što pomaže u cilindričnom obliku lišća. Mikroskopski, listovi sadrže kapljice ulja, uobičajene za jetrenjače (ne mahovine). Tu su i aksilarne dlake koje se nalaze na dnu lišća duž stabljike, vjerojatno pomažu u proizvodnji sluzi i zadržavanju vlage. Međutim, zbog radijalnog rasporeda i poprečnog umetanja listova na stabljici, ti sićušni briofiti nisu klasificirani kao vrsta jetrenjače.[2]
Kao što je prethodno navedeno, reproduktivne strukture pomogle su u klasifikaciji ove mahovine. Zajedničko ostalim briofitima, reproduktivne strukture se nalaze bočno blizu vrha izdanka. Međutim, nema modificiranih perihetijalnih ili perigonijalnih listova koji okružuju muške i ženske reproduktivne strukture. Arhegoniji su oblika tikvice s debelom peteljkom i vratom koji se sastoji od šest ili više redova stanica. Jedine pronađene vrste koje imaju anteridij su Takakia lepidozioides.[2]
Sporofitne značajke, otkrivene samo na Takakia ceratophylla 1993. godine, dodatno su potvrdile klasifikaciju kao mahovina. Seta (držak) je kutiniziran, ima provodnu nit sastavljenu od hidroida i izdužuje se prije sazrijevanja sporangija i spora.[2]
Sporangij ima značajke izrazito jedinstvene od ostalih briofita. Tanka kaliptrica štiti sporangij koji se razvija na vrhu izduženog nastavka. Endotecij se razvija u kolumelu i sporama , dok se amfitecij razvija u sporangijalni omotač. Stomati nisu prisutni na stijenci sporangija, što ukazuje da stomati vjerojatno nisu homologna karakteristika traheofita, mahovina i rogova.[2]
Kada je sporangij zreo, higroskopski pokreti seta i sporangija pomažu u širenju spora. Kako se sporangij uvija, napetost uzrokuje otvaranje jedne spiralne uzdužne linije dehiscencije duž sporangija i spore se odbacuju. Spore su jednostanične i događaji klijanja su nepoznati, no pretpostavlja se da nema protonema stadija.[2]
Najnovija istraživanja uredi
Takakia je biljka koja postoji 100 milijuna godina prije nego što su Himalaje uopće nastale, odnosno 390 milijuna godina[3]. Osobina preživljavanja zaintrigirala je znanstvenike Ruoyang Hu, Xuedong Li, Yong Hu, Stefan A. Rensing i Ralf Reski koji su svoja otkrića objavili 2023. u Cell-u.[4]. Reski izjavljuje “Otkrili smo da je Takakia trenutno genom s najvećim brojem gena koji se brzo razvijaju. Vrlo je aktivan na genetskoj razini.” Tim je otkrio Takakijinu sposobnost popravljanja oštećene DNK i oporavka od UV oštećenja. Yikun He, kolega biljni biolog, objašnjava okolišne sile koje stoje iza ovoga. Rekao je: "Biljke Takakia su prekrivene velikim snijegom osam mjeseci svake godine, a zatim su izložene ultraljubičastom zračenju visokog intenziteta tijekom 4-mjesečnog svjetlosnog razdoblja." Ovi uvjeti naveli su biljke da razviju mrežnu strukturu kako bi se oduprle snježnim olujama.[3] Još jedan misterij riješen je sekvenciranjem Takakijinog genoma. Reski objašnjava: “Ljudi su se pitali je li to stvarno mahovina? Ili je nešto poput alge ili jetrenjače? Ali naš rad pokazuje da je to mahovina."[3] Morfologija Takakia ostala je uglavnom nepromijenjena unatoč opsežnim genetskim promjenama. Reski predviđa da bi ova otkrića mogla nadahnuti nova polja proučavanja evolucije s promjenjivim genomima i statičkom morfologijom. Znanstvenici su također usmjerili fokus na Takakijin okoliš, promatrajući topljenje ledenjaka, zagrijavanje klime i povećano UV zračenje. U laboratoriju su otkrili da trenutne razine UV zračenja mogu ubiti čak i druge biljke prilagođene teškim uvjetima. Tragično, unatoč povijesnoj otpornosti Takakije, njezina populacija opada. Istraživači su primijetili pad od oko 1,6% u Tibetu godišnje. Huovo mračno predviđanje je da mahovina vjerojatno neće preživjeti još jedno stoljeće, a prikladne regije za Takakiju smanjit će se na samo 1000-1500 četvornih kilometara na globalnoj razini.[3]
Vrste uredi
- Takakia ceratophylla (Mitt.) Grolle
- Takakia lepidozioides S. Hatt. & Inoue
Izvori uredi
- ↑ Tropicos pristupljeno 14. prosinca 2019
- ↑ a b c d e f g Introduction to Bryophytes, pristupljeno 17. travnja 2024.
- ↑ a b c d Takakia has lived on Earth 400 million years, pristupljeno 25. kolovoza 2023.
- ↑ Adaptive evolution of the enigmatic Takakia now facing climate change in Tibet, pristupljeno 25. kolovoza 2023.
Vanjske poveznice uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Takakia |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Takakia (Takakiaceae) |