Otvori glavni izbornik

Tomaš (Toma, Tomo) Mikloušić (Miklouschich) (Jastrebarsko, 24. listopada 1767. – Jastrebarsko, 7. siječnja, 1833.) hrvatski je pisac, kulturni djelatnik, dramatik, prevoditelj i prosvjetitelj, važna osobnost književnosti na kajkavskom narječju hrvatskog jezika.

Rođen je od oca Josipa Mikloušića i majke Katarine Antonije Bohema. Studirao je u Gornjem Gradu na gimnaziji, filozofiju na zagrebačkoj akademiji, te teologiju u Pešti. Nakon mlade mise 1790. bio je vjeroučiteljem u Jastrebarskom. Od 12. siječnja 1791. obavljao je u zavičaju pod Okićem i na Plešivici, a potom u Stenjevcu, službu kapelana. 1796.-1805. službovao je kao profesor gramatike i poetike na zagrebačkoj arhigimnaziji.[1] 1805.-1831. bio je župnik u Stenjevcu, lipnja 1831. premješten je, možda i na vlastitu želju, u svojstvu župnika i vicearhiđakona u Jastrebarsko, gdje je umro.

Bio je urednik i suradnik Horvatskog kalendara te nakladnik Stoletnog kalendara (1819.), koji je doživio 2006. godine. Tomaš Mikloušić je naročito poznat kao nakladnik i obrađivač izvornih i prevedenih kajkavskih dramskih tekstova.

Maksimilijan Vrhovac, zagrebački biskup izabrao je Mikloušića, da prevede Bibliju na hrvatski (kajkavski) jezik. Bilo je to koncem Vrhovčeva života. Mikloušić je tada tražio da ga biskup imenuje kanonikom, ali Vrhovac je ubrzo umro. Nije poznato koje je knjige Svetoga Pisma Mikloušić osobno prevodio na hrvatski, budući da su u isto vrijeme na poslu prevođenja sudjelovali i svećenici Ivan Krstitelj Birling, Stjepan Korolija, Ivan Nepomuk Labaš i Ivan Rupert Gusić, ali je kao njegovo djelo poznat evanđelistar Chtejenya y evangeliumii iz 1831. godine. Rad na prevođenju kajkavske Biblije pokušao je kasnije nastaviti Mikloušićev rođak Ignac Kristijanović, jedan od posljednjih zagovornika kajkavskoga narječja kao temelja hrvatskog književnoga jezika.

Bio je među prvim je hrvatskim biografima. [2]

Danas se po njemu zove dramska družina (Gradsko kazalište Jastrebarsko).

Sadržaj

DjelaUredi

DrameUredi

  • Ljubomirovič ili prijatel pravi (1821.)
  • Matije Jandrića (prijevod Goldonijeve drame)
  • Matijaš grabancijaš dijak (1822.)
  • Huta pri Savi (1822.)
  • Lizimakuš ali mačuhinski nazlob (1823.)
  • Josipa de Sibenegga i Diogeneš (1823.)

DrugaUredi

  • Izbor dugovanja vsakoverstnih (1821.)
  • Navuk od proztchenya (1826.)
  • Pobosnozt k-bosanzkomu szerdczu Jesusha odkupitea nashega (1827.)
  • Chtejenya y evangeliumi na vsze nedelye i szvetke czeloga leta (1831.)

ViriUredi

IzvoriUredi

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 896., ISBN 978-953-95772-0-7
  2. Hrvatski biografski leksikon, 1983. Uredništvo - predgovor