Veliki turski rat
Veliki turski rat ili Rat Svete lige, također i Veliki bečki rat naziv je za niz vojnih sukoba između Osmanskog Carstva i tadašnjih europskih sila, ujedinjenih u Svetu ligu. Rat se vodio od 1662. do 1699. Nakon tog rata oslobođeni su veliki dijelovi središnje Europe od Turaka, a moć Osmanskog Carstva bitno je umanjena.
| Veliki turski rat | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Osmansko–habsburški ratovi, Poljsko-osmanski ratovi, Mletačko-osmanski ratovi i Rusko-turski ratovi | |||||||||
 Opsada Beča 1683. | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljeni | |||||||||
.svg){kind=small} Sveta liga Habsburška Monarhija Carska Rusija Poljsko-litavska unija Mletačka Republika
|
 Otomansko carstvo
| ||||||||
| Vođe | |||||||||
| Leopold I. Eugen Savojski Jan Sobjeski Francesco Morosini |
Mehmed IV. Sulejman II. Ahmed II. Mustafa II. | ||||||||
Prilike 1667. – 1683.Uredi
Nakon ustanka kozačkog vođe Bogdana Hmeljnickog protiv Poljske vlasti, Carska Rusija je zauzela dijelove istočne Ukrajina od Poljsko-Litavske Unije, dobar dio Kozaka ostao je jugoistočno od granica Unije, u Osmanskom Carstvu. Njihov vođa, Petro Dorošenko, želio je pod svaku cijenu ujedinjenje Ukrajine (čak i kao vazalne države pod sultanovim suverenitetom) te obratio i Turcima za pomoć. Istovremeno otpočeo je pobunu protiv svojeg dojučerašnjeg hetmana (poljskog vojnog zapovjednika) Jana Sobjeskog.
Sultan Mehmed IV., znao je dobro da je Poljsko-Litavska Unija oslabljena unutrašnjim razdorima, zato je napao na Kamenec-Podol’skij, najveći pogranični grad. Manja poljska vojska bila je poražena od znatno veće osmanske u ratu koji se katkad zove Poljsko-osmanski rat 1672–1676. Prva bitka zbila se kod Sconograda u Mađarskoj, kojeg je zauzela osmanska vojska. Poljaci su se povukli nakon tri mjeseca. Oni su nakon toga četiri godine pokušavali bezuspješno poraziti Osmanlije. Međutim, Osmanlije su zadržali prednost u odnosu na Poljake sve do početka Rusko-turskih ratova.
Na kraju su Poljaci pristali predati Kamenec-Podol’skij i kraj oko grada, -Podolje, te platiti odštetu osmanskom sultanu.[1] Kada je vijest o porazu i uvjetima mira došla do Varšave i poljskog Sejma to je izazvalo takav bijes, da je odbačeno plaćanje odštete, nego je nasuprot tomu organizirana velika vojska pod vodstvom Jana Sobjeskog.
Nakon toga Poljaci su pobijedili Osmanlije u Bitci kod Hotima 1673., ali Osmanlije su zadržali vlast i nadzor nad gradom Kamenec-Podol’skij. Nakon smrti poljskog kralja Michala Korybuta Wisniowieckog 1673., Jan Sobieski izabran je za kralja Poljske.
Rat Svete lige 1683. – 1698.Uredi
Nakon nekoliko godina mira,Osmansko Carstvo napalo je Habsburšku Monarhiju. Turci su skoro zauzeli Beč, ali je u posljednji trenutak Poljski kralj Jan III. Sobjeski na čelu udružene kršćanstve vojske spasio Beč porazivši ih u Bitci kod Beča 1683. Od tog poraza se Osmansko Carstvo nije više nikad oporavilo i njegova moć i snaga u jugoistočnoj Europi počela je slabiti.
Nova Sveta liga je osnovana na inicijativu pape Inocenta XI. uključivala je: Sveto Rimsko Carstvo (koje je vodila Habsburška Monarhija), Mletačku Republiku i Poljsku od 1684. godine.[2] Njima se pridružila Carska Rusija od 1686. godine, kao i brojni njemački, engleski i škotski protestanski dobrovoljci.
Ubrzo se vidio rezultat ove koalicije u Drugoj Mohačkoj bitci koja se pretvorila u drugi veliki sultanov poraz.
Uključenje tadašnje Rusije u savez, označilo je prekretnicu, jer je to bilo prvi put da se službeno pridružila nekom savezu europskih sila. Od tad je započeo niz Rusko-turskih ratova, koji se je nastavio sve do početka 20. stoljeća. Kao rezultat ruskih vojnih napora na Krimu i Azovu, Rusija je zauzela ključnu osmansku crnomorsku utvrdu Azov.
Nakon odlučne Bitka kod Sente 1697. i nešto manje značajnih bitaka poput Bitke kod Podhajca 1698., Sveta liga pobijedila je u ratu 1699. i prisilila Osmansko Carstvo da potpiše Karlovački mir.[3]
Tim ugovorom Osmanlije su izgubile najveći dio Mađarske, Transilvanije i Slavonije, Podolje u Ukrajini vraćeno je Poljskoj.
Dobar dio Dalmacije pripao je Mletačkoj Republici, kao i Moreja u Grčkoj.
VidiUredi
- opsada Beograda 1690.
- opsada Osijeka 1690.
- Ustanak u Lici i Krbavi 1688.
- Ustanak Luke Ibrišimovića u Slavoniji 1688.
- zemunički pokolj 1682.[4]
- ustanak u Dalmaciji i Lici 1683.,[4] ustanak protiv osmanske vlasti. Ustanak u kojem se domaće hrvatsko stanovništvo spontano diglo na ustanak i bez mletačke pomoći oslobodili su veći dio Dalmacije. Mlečani su izbjegavali zamjeriti se Turcima, no kad su uvidjeli uspješno odvijanje ustanka, pristupili su savezu Svete Lige i objavili rat Turcima sljedeće godine.
IzvoriUredi
- ↑ Kemp, Arthur, Jihad: Islam's 1,300 Year War Against Western Civilisation, (Lulu.com, 2008), 38.
- ↑ Treasure, Geoffrey, The making of modern Europe, 1648-1780, (Methuen & Co Ltd., 1985), 614.
- ↑ Sicker, Martin, The Islamic world in decline, (Praeger Publishers, 2001), 32.
- ↑ a b Ante Nazor: Poljičani u Morejskom ratu (1684. – 1699.), Povijesni prilozi, sv.21 br. 21. veljače 2002.