Otvori glavni izbornik

Dr.sc. Vladimir Horvat (Donja Dubrava kraj Preloga, 21. ožujka 1935.), hrvatski je svećenik, filolog, povjesničar i publicist.

Vladimir Horvat
Rođenje 21. ožujka 1935.
Prebivalište Zagreb, Hrvatska
Narodnost Hrvati
Polje filologija, povijest

ŽivotopisUredi

U Družbu Isusovu stupio 1952. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio 1957. Pri Filozofsko-teološkome institutu Družbe Isusove u Zagrebu završio 1960. studij filozofije i 1965. teologije, a pri beogradskome Filološkome fakultetu 1970. studij južne slavistike. Doktorirao 1997. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu tezom Jezikoslovna problematika u djelima Bartola Kašića. Od 1975. do 1985. godine bio je ravnatelj je Hrvatske katoličke misije u Parizu, pokretač i urednik dvojezičnoga biltena Naš glas – Notre voix, utemeljitelj hrvatske osnovne i srednje škole te suradnik H. Hegera u Interdisciplinarnome programu hrvatskih studija za istraživanje hrvatske kulture u Centru za istraživanje poredbene književnosti na Sorbonni.

Pod pseudonimom M. Landercy objavljuje 1981. monografiju Le cardinal Stepinac, martyr de droits de l’homme. God. 1986–91. u Beogradu je poglavar isusovaca, župnik u crkvi sv. Petra i dekan katoličkih župa. Kao stipendist Povijesnoga instituta Družbe Isusove boravi 1991–92. u Rimu te istražuje arhivsku građu o B. Kašiću. God. 1992–99. pročelnik je Hrvatskoga povijesnoga instituta u Beču, a od 1994. predavač pri Filozofskome fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, od 1997. u zvanju docenta. Filološkim radom otpočeo proučavanjem Matoševe poetike, nastavio istraživanjem udjela i značenja isusovačkih leksikografa u povijesti hrvatske leksikografije, napose prinosa Bartola Kašića razvitku hrvatskoga književnoga jezika. Priredio je za tisak Hrvatsko-talijanski rječnik (Zagreb 1990, 19992), što se pod signaturom Rkp. 194 čuva u Franjevačkome samostanu u Dubrovniku, te ga atribuirao B. Kašiću, a 1993. izdaje s pogovorom Kašićev Ritual rimski iz 1640. te 1999. priređuje djelo Bartol Kašić prema Autobiografiji (1575.–1625.) i građi (1625.–1650.).

Radove objavljuje u Maruliću (1970.), Zborniku međunarodnog slavističkog centra (1988.), Vrelima i prinosima (1992.–1993.), Obnovljenome životu (1993.), Hrvatskim obzorjima (1994.), Homo Adriaticus (Ancona, 1998.), Dubrovniku (1999.) te u zbornicima Isusovac Ardelio Della Bella (Split-Zagreb, 1990.), Bartol Kašić (Zadar, 1994.), Jernej Kopitar in njegova doba (Ljubljana, 1996.), Slavko Ježić (Zagreb, 1997.), Bartol Kašić u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (Zagreb, 1999.). Priredio za tisak autobiografiju I. Loyole u djelu Načela jezuita – sveti Ignacije i Družba Isusova (Beograd 1987., Zagreb 1992.).

Autor je knjiga na hrvatskom i francuskom jeziku.

DjelaUredi

  • Le cardinal Stepinac, martyr de droits de l’homme, Pariz (1981.)
  • Crkva u hrvatskom narodnom preporodu, Zagreb (1986.)
  • Prilog Matoševoj poetici, Zagreb (1994.)
  • Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja, Zagreb (1999.)
  • Ogoljela laž logora Jasenovac, Zagreb (2008.; suator Vladimir Mrkoci)[1]
  • Jasenovački logori – istraživanja, Zagreb (2015.; suatori: Blanka Matković, Stipo Pilić i Igor Vukić)

IzvoriUredi

  1. Umro Vladimir Mrkoci, jedan od osnivača našeg društva, suautor ‘Ogoljele laži logora Jasenovac’, Društvo za istraživanje Trostrukog logora Jasenovac, pristupljeno 2. srpnja 2018.