Otvori glavni izbornik

Bivši hrvatski nogometaš i nogometni djelatnik. Nogomet je, kao junior, počeo igrati u nižerazrednom splitskom klubu "Majstor s mora" (bivši "Vuk"), koji se 1940. spojio s RNK Split. Pristupio je partizanima 1942., još prije kapitulacije Italije, a postoji podatak da se početkom 1945., u činu potporučnika, nalazio na dužnosti tehničkog referenta Sekcije za vezu Štaba VIII. Udarnog Korpusa NOVJ.[1] Obnovljeni Hajduk vratio se u Split u jesen 1944. Kako je to bila operativna zona njegovog korpusa, svakako je po dužnosti s njim održavao vezu još i ranije, a kako se prije rata bavio nogometom, priključen je ekipi, te je nastupio već na čuvenoj utakmici 26. prosinca 1944. u Splitu (dok je i dalje obavljao dužnost u Štabu Korpusa) koju je Hajduk, kao vojna reprezentacija NOVJ, igrao protiv vojne reprezentacije Velike Britanije i dobio, golom Frane Matošića, rezultatom 1:0. Hajduk je nastupio u sastavu Miljenko Krstulović, Jozo Matošić, Ljubomir Kokeza, Miljenko Batinić, Ervin Katnić, Slavko Luštica, Ivo Alujević, Frane Matošić, Vojko Andrijašević, Žarko Rosić1 , Ivo Radovniković, a za britansku Armiju igrali su Platt (Arsenal), Pemberton (West Bromwich), Beatty (Preston), Davies (Everton), Pryde (Blackburn), Mosgrave (West Ham), Harris (Cardif City), Stuart (Manfield), Swanscoe (Manfield), Rudd (Manchester City), Smalley (Blackpool). [2]
Nakon rata ostao je u Hajduku i aktivno igrao do 1952. godine (jesenja sezona prvenstva 1952./53.), postigavši 294 gola na 154 utakmice, po čemu je 17-ti na "vječnoj" listi strijelaca (u svim utakmicama, računajuci i prijateljske). S Hajdukom je osvojio dvije titule državnog prvaka (1950. i 1952.) Jugoslavije i dvije titule prvaka FD, odnosno NR Hrvatske (1945. i 1946..).
Po okončanju aktivne igračke karijere ostao je u klubu obavljajući razne dužnosti, uključujući i sportskog direktora i urednika Hajdukovog vjesnika (koji je tada nazvan samo "Hajduk"), klupskog glasila, a ranih 60-tih bio je smatran "sivom eminencijom" Hajduka. Tako je optužen i za navodni pokušaj potkupljivanja Dinamovog vratara Zlatka Škorića pred čuvenu utakmicu u Zagrebu, kada je Hajduku bila neophodna pobjeda za opstanak u ligi. Iako je Škorić navodno odbio pokušaj i prijavio ga svojoj upravi, Hajduk je golom Hlevnjaka pobijedio s 1:0, ali je ostao bez predsjednika Petra Rončevića i podpredsjednika Dušana Stipanovića Gusine, koji su pretrpjeli srčane udare. Rončević je prevezen u bolnicu i preživio, ali je Stipanović preminuo u svlačionici neposredno nakon utakmice.[3]

Vojko Andrijašević
Osobni podatci
Puno ime Vojko Andrijašević
Rođen 2. veljače 1922.
Umro 27. veljače 1994.
Pozicija Napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1944. - 1952. Hajduk 0045 00(27)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu
Statistika u Hajduku [4]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 45 27
Kup 2 0
Superkup 0 0
Međunarodne 0 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 47 27

Prijateljske 247 127
Sveukupno 294 154

NapomeneUredi

  1. 1 Žarko Rosić, zrakoplovni časnik, prije rata prvotimac nogometnog kluba Split, za tu priliku doveden je iz Divulja, kamo se vratio u svoju jedinicu odmah po završetku utakmice.

IzvoriUredi