Waldemar Maksimilijan Nestor

Waldemar Maksimilijan Nestor (Gross Strehlitz, 12. prosinca 1888.Trubar kod Drvara, 27. srpnja 1941.), bio je rimokatolički svećenik. Prvi ubijeni rimokatolički svećenik u Drugome svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije.[1]

Životopis

uredi

Waldemar Maksimilijan Nestor rodio se 1888. godine u Gross Strehlitzu, u Njemačkoj (Brody, župa Krynki, danas biskupija Radom, Poljska), od roditelja Antona i Julije r. Hepner. Bio je drugi od četvero braće. Još dok su boravili u Šleskoj mati im je umrla.[2] Po narodnosti je Nijemac.[1] Školovanje je započeo u Petrogradu, gdje mu je otac radio kao carski šumar, a kasnije se za vrijeme austro-ugarske uprave s roditeljima 1903. doselio u okolicu Banje Luke. Školovanje je potom nastavio kod trapista u samostanu Marija Zvijezda u Delibašinu Selu kod Banje Luke.[1] Uzeo je redovničko ime Maximilian, redovničke je zavjete položio 1911. godine i tu je završio studij.[2] Poslije završenih studija za svećenika je, kao član trapističkoga reda, zaređen 2. veljače 1917. godine, a zaredio ga je biskup fra Jozo Garić;[2] Budući da je trajao rat, odmah je upućen u vojsku kao bolničar. Potom je obnašao službu učitelja u samostanskoj osnovnoj školi, ravnatelja sirotišta u trapistima i upravitelja dobara (kućni ekonom) svoga samostana kod Banje Luke gdje je ostao do 1931. godine kad je zbog okolnosti kojima nije bio krivac, napustio red i prešao među svećenike Banjolučke biskupije.[1][2]

Sljedećih je pet godina, do 1936. godine, bio kapelan i župni vikar u Ljubunčiću, nakon čega je preuzeo župu Bosanski Petrovac - Drvar.[2][3]

Kao župnik Drvara bio je pozvan na blagdan sv. Ane u Kosovu kod Knina, 26. srpnja 1941. godine, predvoditi Misu i propovijed.[1] Pozvao ga je župnik u Kninu. 25. srpnja Nestor se vlakom zaputio tamo zajedno s većom skupinom svojih župljana na hodočašće.[1] Budući da je u međuvremenu od prvog poziva kninskog župnika planuo ustanak u Drvaru, kninski župnik i prijatelji savjetovali su župnika da ostane ondje sve dok se stvari ne smire. Nestor je ipak pošao, jer je 27. srpnja bila nedjelja i nije htio da mu župljani ostanu bez mise.[2] Nakon završenih svečanosti on je ranim jutarnjim vlakom, 27. srpnja 1941. godine krenuo nazad a na povratku su srpski pobunjenici presreli njihov vlak, zarobili sve putnike katolike, izveli iz vlaka, svezali ih i odveli u mjesto Trubar blizu Drvara te ih sve, zajedno sa župnikom Nestorom, pobili kod jame Golubnjače i bacili u nju.[1] Posmrtni ostatci žrtava iz masovne grobnice Golubnjača izvađeni su nakon prekapanja groba i dopremljeni u Centar za identifikaciju Šejkovača kod Sanskoga Mosta 2003. godine.[4] Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine 2014. godine potvrdilo je kako se među ostatcima žrtava iz masovne grobnice Golubnjača nalaze i posmrtni ostatci drvarskoga župnika Nestora.[5]

Posmrtni ostatci župnika Waldemara Maksimilijana Nestora i 14 nevinih žrtava iz njegove župe, slavljenjem koncelebrirane Svete mise i obredom crkvenog ukopa, pokopani su na katoličkome groblju u Banjoj Luci, u srijedu 19. studenoga 2014. godine.[6]

Beatifikacije

uredi

U organizaciji Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatski martirologij održan je u Zagrebu 25. i 26. travnja 2012. Međunarodni znanstveni skup „Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine“. Na njemu je vojni biskup mons. Tomo Vukšić održao predavanje o stradanjima crkvenih osoba iz BiH u kojemu je, između ostalog, iznio podatke, zapažanja i prijedloge pod vidom traženja mogućih svetaca među njima. S obzirom na dostupnost podataka, predložio je da se razmisli beatifikaciji ovih osoba:" fra Stjepana Barišića, župnika u Podhumu, člana „Bosne Srebrne“, koji je prije pogubljenja tražio da mu bude dopušteno izmoliti brevijar, što je i učinjeno, te je nakon toga ubijen; don Antu Zrna, župnika u Viru, svećenik Mostarske biskupije, koji je prema svjedočenju očevidaca, u dubrovačkom zatvoru prije pogubljenja bio smiren i samo se Bogu molio; fra Valentina Zovka i fra Andriju Topića, župnika i kapelana na Kočerinu, članova Hercegovačke provincije, koji su se prije pogubljenja, prema iskazu svjedoka, jedan pred drugim ispovjedili; don Jakova Barišića, župnika u Gradačcu, svećenika Sarajevske nadbiskupije, od kojega je traženo da se odrekne vlastite vjere i pripadnosti svom narodu što je on odbio te je bio ubijen na vrlo okrutan način, kao i don Ivicu Čondrića, kateheta i kapelana u Sarajevu, također svećenika Sarajevske nadbiskupije, kojemu je bilo ponuđeno da napusti svećeničku službu a zauzvrat bi bio oslobođen, što je on odbio te bio osuđen na smrt i strijeljan; don Maksimilijana Nestora, župnika u Drvaru, i don Antu Dujlovića, župnika u Gumjeri, svećenici Banjalučke biskupije, koji su se svjesno izložili smrtnoj opasnosti radi duhovnoga dobra vjernika i bili ubijeni, kao i don Krešimira Barišića, župnika u Krnjeuši, svećenika iste biskupije, koji je, bez obzira na opasnost, ostao s vjernicima, bio uhvaćen, izmasakriran i živ ubačen u zapaljenu crkvu.“"[7]

21. prosinca 2014. godine Sveta Stolica pokrenula je proces beatifikacije četvorice svećenika Banjolučke biskupije koji su ubijeni početkom i tijekom Drugoga svjetskog rata, župnika u Gumjeri kod Prnjavora Antuna Dujlovića, župnika u Drvaru Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca Krešimira Barišića i župnika u Bosanskom Grahovu Jurja Gospodnetića.[8][9]

Unutarnje poveznice

uredi

Izvori

uredi
  1. a b c d e f g Tomo Vukšić. "Dan ustanka" - Ubojstvo župnika iz Drvara i Bosanskog Grahova. Katolički tjednik. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016. Pristupljeno 29. srpnja 2017.
  2. a b c d e f Anto Orlovac: Hrvatski martirologij. Ubijeni vlč. Waldemar M. Nestor i hodočasnici pokopani poslije 73 godine, Hrvatsko slovo, 5. prosinca 2014., str. 4.-5.
  3. Tomo Vukšić. 10. srpnja 2005. Povijesni feljton: Stradanja crkvenih osoba u BiH za Drugog svjetskog rata i u poraću (1). Prvi ubijeni svećenik bačen u jamu Golubnjaču. Glas Koncila. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 29. srpnja 2017.
  4. Istinu o ubistvu svećenika Maksimilijana otkrila masovna grobnica Golubnjača kod DrvaraArhivirana inačica izvorne stranice od 23. svibnja 2018. (Wayback Machine), krupljani.ba, 12. studenoga 2013., pristupljeno 23. svibnja 2018. (boš.)
  5. M.J., Drvar: Ekshumirani ostaci ubijenog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora, hrsvijet.net, 19. studenoga 2014., pristupljeno 23. svibnja 2018.
  6. Nakon 73 godine sahranjene prve nevine žrtve "dana ustanka" u BiH i Hrvatskoj, ktabkbih.net, 20. studenoga 2014., pristupljeno 23. svibnja 2018.
  7. (kta):U potrazi za svecima među žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća u Bosni i Hercegovini, KTA BK BiH, 26. travnja 2012.
  8. Pokrenuta beatifikacija četvorice svećenika iz BiHArhivirana inačica izvorne stranice od 9. rujna 2015. (Wayback Machine), HRT, 21. prosinca 2014., pristupljeno 21. kolovoza 2015.
  9. IKA: 74. obljetnica smrti grahovskog župnika don Jurja Gospodnetića, IKA, IKA V - 172127/8, 8. kolovoza 2015.