Wikipedija:Članak tjedna/9, 2024.
Cloaca Maxima glavni je kanalizacijski sustav antičkog grada Rima i jedan je od najstarijih kanalizacijskih sustava općenito. Naziv Cloaca Maxima na latinskom doslovno znači „najveća kanalizacija”.
Izgrađena je krajem 6. stoljeća pr. Kr. za vladavine posljednjih rimskih kraljeva, posebice za vrijeme kralja Tarkvinija Priska, a prvobitno je služila isušivanju lokalnih močvara i uklanjanju otpada iz grada. Za izgradnju Cloace Maxime poslužilo je iskustvo Etruščana u izgradnji svodnoga luka koji je strukturu učinio stabilnijom i dugotrajnijom. Bila je jednim od prvih velikih urbanističkih zahvata, u početku kao otvoreni kanal, ali s vremenom se razvio u zatvoreni i puno veći kanalizacijski sustav. Započinjala je u antičkoj četvrti Suburra na obroncima Kvirinala i Viminala, prolazila je duž ceste Argiletum do Rimskog foruma, pa kroz Velabrum i Forum Boarium, a istjecala je u rijeku Tiber u blizini Emilijeva mosta. Agripa je 33. godine obnovio i rekonstruirao veliki dio kanalizacijskog sustava, a tijekom 1. stoljeća na Cloacu Maximu spojeno je svih jedanaest rimskih akvadukata. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva kanalizacija je i dalje nastavila raditi sve do današnjih dana kad je djelomično spojena na suvremeni kanalizacijski sustav grada Rima i nastavlja odvoditi uglavnom kišnicu.
To je najstariji kanalizacijski sustav u svijetu koji je i dalje u uporabi i radi bez prekida više od 2600 godina.