Wikipedija

Zlatko Prica

Zlatko Prica (Pečuh, 26. lipnja 1916. – Rijeka, 7. ožujka 2003.), bio je hrvatski slikar i likovni pedagog.

Zlatko Prica
20. stoljeće
Rođenje Pečuh, 26. lipnja 1916.
Smrt Rijeka, 7. ožujka 2003.
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Mladost i obrazovanje

uredi

Zlatko Prica rođen je u Pečuhu u trgovačkoj obitelji.[1] Po završetku prvog razreda i nesretnog loma njegove obitelji, godine 1922. seli s majkom u Zagreb. U Zagrebu nastavlja školovanje i godine 1936. upisuje Umjetničku akademiju. Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga Omera Mujadžića, Krste Hegedušića i Ljube Babića. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova 1940. godine dodijeljena Pariška stipendija koju je određivao Kolegij akademije.

Umjetnički i pedagoški rad

uredi

Prvu veliku izložbu priredio je u Umjetničkom paviljonu u travnju 1941. godine u Zagrebu. U ljeto 1943. godine odlazi (sa suprugom Zdenkom, sestrom Nikole Reisera) u partizane, gdje se naročito angažira u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. Kruna tog napora su ilustracije (zajedno sa slikarem Edom Murtićem) potresne poeme Jama hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića.

Iza rata putuje na kraća studijska putovanja u Pariz 1948., te Indiju i Brazil 1952. godine. Nakon toga radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do kraja svog radnog vijeka. Bio je osnivač i član likovnih skupina "Grupa 58." i "Grupa »Mart«" koje su djelovale u Zagrebu. Potkraj šezdesetih godina bio je jedan od utemeljitelja zagrebačke Galerije Forum.

Godine 1981. dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.[2] Iste godine postao je izvanrednim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1988. godine njenim redovnim članom.[3]

Čitavo to vrijeme intenzivno izlaže u zemlji i inozemstvu. Neumorno stvara na razmeđi između Samobora i svojeg ljetnog boravišta Tara u Istri. Umro je 2003. godine u Rijeci.

Djela

uredi

Prica je radio u različitim tehnikama (crtež, grafika, akvarel, gvaš, ulje, vitraj, mozaik, fresko). Također je izrađivao plakate te ilustrirao brojne knjige. Njegovo likovno stvaralaštvo možemo podijeliti u nekoliko ciklusa:

  • Samoborski ciklus (1938. – 1957.)
  • Plodovi zemlje (1957. – 1969.)
  • Anatomija prirode (1969. – 1971.)
  • Tarski ciklus (1971. – 1992.)
  • Opatijski kišobrani (1992. – 2003.)
  • Žene (posljednjih godina života)[4]

Značajnije monografije napisane o njegovu stvaralaštvu su Zlatko Prica: 50 godina slikarstva (1989.)[5] i Zlatko Prica: 100 godina - 1916. – 2016. (2016.).[6] Zlatko Prica dio svog opusa poklonio je rodnome gradu Pečuhu, te veći dio gradu Samoboru, u kojem je proveo velik dio života. Iz te donacije izrasla je 2002. godine samoborska Galerija Prica, te godine 2006. Zaklada Zlatko i Vesna Prica.[7][8]

Izvori

uredi
Bilješke i literatura
  1. ↑ Zlatko Prica - Biografija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. lipnja 2016. (Wayback Machine), Galerija Kula, www.galerija-kula.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  2. ↑ Prica, Zlatko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr
  3. ↑ akademik Zlatko Prica, akademski slikar, HAZU, info.hazu.hr
  4. ↑ Nikolina Mahović, Zlatko Prica: djela iz fundusa Galerije Prica u Samoboru, Gradski muzej Varaždin, 2012., www.gmv.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  5. ↑ Ante Sorić (uredio), Zlatko Prica: 50 godina slikarstva, MGC Gradec, Zagreb, 1989.
  6. ↑ Nikolina Šimunović, Zlatko Prica: 100 godina - 1916. - 2016., slike, crteži, grafike, Zaklada Zlatko i Vesna Prica, Samobor, 2016., ISBN 9789539583826
  7. ↑ Galerija Prica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. svibnja 2016. (Wayback Machine), www.pousamobor.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.
  8. ↑ Zaklada Zlatko i Vesna Prica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2019. (Wayback Machine), zaklada-prica.hr, pristupljeno 14. lipnja 2016.

Vanjske poveznice

uredi
Ostali projekti
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Zlatko Prica
Mrežna mjesta
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zlatko_Prica&oldid=6962629"