Abas I. Armenski
Abas I. Armenkki, arm.: Աբաս Ա., je bio kralj Armenije iz dinastije Bagratuni, koji je vladao od 928. do 953. Bio je sin kralja Smbat I. i brat kralja Ašota II., kojega je naslijedio na prijestolju. Njegova duga vladavina je, za razliku od prethodnika, predstavljala razdoblje mira.[1] Razlog tome je bilo težnja ostvarenja mira s arapskim emirima. Iz svoga sjedišta - tvrđave Kars - je putovao u Dvin gdje je postigao sporazum s arapskim guvernerom. Mnogo je lošije odnose imao s Bizantskim Carstvom, koje je tada bilo u jurišu na istok, te je uz arapsko-muslimanska, nastojalo sebi pripojiti i armenska područja. Abas se od Bizantinaca spasio prije svega zahvaljujući žestokom otporu koji su Bizantincima pružali hamdanidski emiri iz Sirije.[2] Opasnost po Armeniju je, pak, došla sa sjevera, iz Abhazije. Godine 943. je Abas sagradio crkvu u Karsu, ali se tada na rijeci Aras pojavila vojska abhaškog kralja Bera koji je inzistirao da se ona posveti po halkedonskom umjesto armenskom mijafizitskom obredu.[3] Došlo je do sukoba u kome je Ber zarobljen, a potom oslijepljen i poslan natrag u Abhaziju. Abas je umro 953. i ostavio prijestolje sinovima Ašotu III. i Mušelu.
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Izvori
uredi- ↑ Chamchyants, Mikhail. 2005. History of Armenia from B.C. 2247 to the Year of Christ 1780, or 1229 of the Armenian Era: Volume 2. Adamant Media Corporation. Boston. str. 74–75. ISBN 1-4021-4853-4
- ↑ Runciman, Steven. Emperor Romanus Lecapenus and his reign; a study of tenth-century Byzantium, 1929., str. 156–157.
- ↑ Chamchyants. History of Armenia, pp. 82–83.