Otvori glavni izbornik

Ahvar (arapski: أحور), poznato i kao Iračke močvare, je vlažno područje delta rijeka Eufrata i Tigrisa u južnom Iraku u kojoj se nalaze četiri močvarna područja i tri arheološka lokaliteta mezopotamijskih gradova iz vremena vladavine Sumerana, između 4. i 3. tisućljećja prije Krista.

Ahvar u južnom Iraku, utočište bioraznolikosti i drevnog krajolika mezopotamijskih gradova

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Ahvar u južnom Iraku, utočište bioraznolikosti i drevnog krajolika mezopotamijskih gradova
Flag of Iraq.svg Irak


Ahvar na karti Irak
Ahvar
Ahvar
Lokacija Ahvara u južnom Iraku
Godina uvrštenja: 2016. (40. zasjedanje)
Vrsta: Mješovito dobro
Mjerilo: iii, v, ix, x
Ugroženost: 2003.
Poveznica: 1481 UNESCO

Ahvar je 2016. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „jedan od najvećih kopnenih sustava ušća u krajnje vrućem i suhom okolišu”[1].

Mezopotamijske močvare od 2000.-2009.

Zaštićeni lokalitetiUredi

Popis spomenikaUredi

ID Slika Ime Pokrajina Koordinate Bilješke
1481-001   Močvara Huvajza (العربية) Majsan (porajina) 31°20′04″N 47°23′34″E / 31.3344°N 47.3928°E / 31.3344; 47.3928 Močvare Huvajza ili Haviza čini kompleks močvara na južnoj granici Iraka i Irana koje su presudne za opstanak Središnjih i Hamarskih močvara s kojima zajedno tvori tzv. „Mezopotamijske močvare”. Napajaju ih rijeke Tigris i Kerhe (Iran), a one se prazne rijekom Al Kasarah, čineći protočni vodni sustav kako ne bi postao zatvoreno slano jezero. Ovo područje je važno kao utočište mnogih vrsta koje mogu ponovno naselti obližnja vlažna područja.
1481-002   Središnje Iračke močvare (العربية) Mutanna i Di-Kar 31°34′12″N 47°01′53″E / 31.57°N 47.0315°E / 31.57; 47.0315 Središnje močvare ili Kurna močvare čini kompleks vlažnih područja koje su nekda pokrivale oko 3.000 km², ali su nakon Sadamova sloma pobunjenika 1991. god. gotovo potpuno isušene, da bi se tek nedavno počele obnavljati.
1481-003   Istočni Hammar Basra 30°26′32″N 47°15′43″E / 30.4421°N 47.2619°E / 30.4421; 47.2619 Istočni dio vlažnog područja pruža se sjeveroistočno od grada Basre do rijeke Eufrat iz koje se napaja. U njegovom središtu se nalazi slano jezero Hammar koje je važno stanište za mnoge ptice.
1481-004   Zapadni Hammar Di-Kar 30°30′11″N 46°24′37″E / 30.5030°N 46.4103°E / 30.5030; 46.4103 Zapadni dio vlažnog područja pruža se jugoistočno od grada Nasirije do slanog jezera Hammar. Ovo područje je nekada naseljavao narod Ma'dani, poznat i kao „Močvarni Arapi”.
1481-005   Arheološki grad Uruk Mutanna 31°11′34″N 45°22′53″E / 31.1927°N 45.3814°E / 31.1927; 45.3814 Uruk je bio jedan od najstarijih i najvažnijih gradova Sumera. Predstavljao je prijestolnicu Gilgameša, junaka slavnog istoimenog epa. Na svom vrhuncu, Uruk je vjerojatno imao oko 80.000 stanovnika koji su živjeli u 6 kvadratnih kilometara okruženih zidom, što ga je činilo najvećim gradom na svijetu u to vrijeme.
1481-006   Arheološki grad Ur Di-Kar 30°34′29″N 46°36′40″E / 30.5747°N 46.611°E / 30.5747; 46.611 Ur je nekad bio obalni grad smješten nedaleko od ušća rijeke Eufrata u Perzijski zaljev, dok je danas povučen u unutrašnjost, južno od Eufrata, na njegovoj desnoj obali, 16 km od grada Nasirije i blizu staroga grada Eridua. Sam grad poznat je po hramu ziguratu, koji je i dan danas još gotovo netaknut, a koji je bio svetište božice mjeseca imenom Nanna u sumerskoj mitologiji.
1481-007   Arhološki lokalitet Tell Eridu Di-Kar 30°29′28″N 45°35′40″E / 30.491°N 45.5945°E / 30.491; 45.5945 Eridu se smatra najstarijim gradom u južnoj Mezopotamiji, te ga neki drže i za najstarii grad na svijetu. Smješten je 12 km jugozapadno od Ura, Eridu je bio najjužniji od konglomerata sumerskih gradova koji su se organizirali oko hramova, gotovo na doseg oka jedan od drugoga. U sumerskoj mitologiji, Eridu je izvorno bio dom Enkija, za koga se držalo da je osnovao grad, kasnije na akadskom poznatom kao Ea.

IzvoriUredi

  1. The Ahwar of Southern Iraq: Refuge of Biodiversity and the Relict Landscape of the Mesopotamian Cities na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 22. srpnja 2016.