Otvori glavni izbornik

ŽivotopisUredi

Štambuk je rođen na Braču u Selcima, u obitelji Kate i Nikole Štambuka, koji su uz njega imali još kćeri Irmu i Lidiju te sina Miljenka. [1]

Teologiju je studirao u Centralnome bogoslovskom sjemeništu za Dalmaciju[2] u Splitu.

SvećeništvoUredi

Za svećenika zaređen je u Selcima 8. kolovoza 1937.. Obnašao je dužnost župskog pomoćnika u Selcima.

Hvarsko-bračko-viški biskup Miho Pušić uputio ga je na studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregorianu.[3] Ondje je i doktorirao. [4]

Po povratku sa studija obnašao je službe prefekta Biskupskog sjemeništa u Splitu, te upravitelja Biskupske kancelarije u Hvaru. Pri organiziranju zbjega u egipatskom logoru El Shattu na Sinaju Štambuk je zajedno s još trojicom katoličkih svećenika upućen sa zbjegom u Bari pa u El Shatt da bi ondje bio dušobrižnik i vodio matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih. [5] U El Shattu je Štambuk imenovan u Centralni odbor zbjega,[6] te je kao dekan vodio Odsjek za vjeru Prosvjetnog odjela. [7][8] Uskoro je (zajedno sa Zoranom Palčokom) vodio i Prosvjetni odjel, [9] a pri kraju zbjega je 1946. bio i predsjednik Centralnog odbora zbjega. [10]

Nakon rata se vratio na Hvar. Pao je u nemilost mjesnih komunističkih vlasti, te je bio zatvaran [11] i osuđen na dvije godine tamnice zbog navodnog djelovanja protiv društvenog uređenja. Kaznu je izdržavao u Staroj Gradišci,[12] te se vratio u Hvar.

AtentatUredi

Neke večeri 1953. skupina prerušenih muškaraca napala je njega i don Juru Belića, s namjerom da ih ubiju. Don Andro Štambuk tom je prilikom brutalno pretučen. Počinitelji nisu nađeni, pa se pretpostavljalo da su bili motivirani politički i da ih je vlast poslala i zaštitila. Iako je smatrao da je samo čudom ostao živ, Štambuk nije želio odlaziti liječniku, nego se sam liječio kako je znao i umio. [13] Nakon toga se rijetko pojavljivao u javnosti. [14]

BiskupstvoUredi

Papa Pio XII. ga je 14. svibnja 1955. imenovao pomoćnim biskupom hvarsko-bračko-viškim, te mu je dodijelio naslovnu biskupiju Balaneu (Sirija). Zaredio ga je 3. srpnja tada već nadbiskup (osobni naslov) hvarske biskupije Miho Pušić[15], koji ga je imenovao svojim generalnim vikarom, a suposvetitelji bili su naslovni biskup Pomarije Dragutin Nežić i naslovni biskup Drinopolja Frane Franić.[16] Dva tjedna kasnije posvetio je novu crkvu Krista Kralja u Selcima. [17]

SmrtUredi

Mjesec i pô nakon ređenja, 18. kolovoza iste godine, iznenada mu je pozlilo te je prevezen u Opću bolnicu u Splitu, gdje je umro dan kasnije. [18], možda od posljedica atentata dvije godine ranije. [19] Iz Splita mu je tijelo preneseno u Hvar, gdje su sprovodni obredi obavljeni u stolnici sv. Stjepana, a zatim je sahranjeno u Selcima, u istoj crkvi Krista Kralja koju je posvetio mjesec dana ranije. [20]

IzvoriUredi

  1. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  2. Ostojić, Ivan. “Centralno bogoslovsko sjemenište za Dalmaciju“, Crkva u svijetu, Vol.4, No.5-6 (Prosinac 1969.), str. 399 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  3. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  4. Karabatić, Marin. Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija pristupljeno 22. siječnja 2014.
  5. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  6. Bratanić, Mateo. “Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, Croatica christiana periodica, God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  7. Karabatić, Marin. Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija pristupljeno 22. siječnja 2014.
  8. Bratanić, Mateo. “Vjera i vjerska praksa u hrvatskim zbjegovima u El Shattu (1944. – 1946.)“, Croatica christiana periodica, God. XXXV, br. 68 (Zagreb, 2011), str. 148 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  9. Karabatić, Marin. U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7) pristupljeno 22. siječnja 2014.
  10. Karabatić, Marin. U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7) pristupljeno 22. siječnja 2014.
  11. Karabatić, Marin. Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija pristupljeno 22. siječnja 2014.
  12. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  13. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  14. Karabatić, Marin. Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija pristupljeno 22. siječnja 2014.
  15. Revue des Ordinations Épiscopales, God. 1955, No 54
  16. Andrija Štambuk, catholic-hierarchy.org
  17. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  18. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.
  19. Karabatić, Marin. Izbjeglički logor El Shatt (5/7) – Kultura, umjetnost, tisak i religija pristupljeno 22. siječnja 2014.
  20. Vuković, Ivo. O nekim značajnijim i zaslužnijim Štambucima 19. i 20. stoljeća. U: Štambuk 300, Zagreb: Udruga Štambuk (2013), str. 39 pristupljeno 22. siječnja 2014.