Anzelmo Canterburyjski

Sveti Anzelmo Canterburyjski (eng. Anselm of Canterbury; Aosta, 1033.Canterbury, Kent, 21. travnja 1109.), talijanski svetac, crkveni naučitelj, benediktinski redovnik, srednjovjekovni filozof, teolog i nadbiskup Canterburya od 1093. do 1109. godine.

Anzelmo Canterburyjski
Anzelmo Canterburyjski
Rođen 1033.
Aosta
Preminuo 21. travnja 1109.
Canterbury
Kanoniziran 1494.
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 21. travnja
Simboli brod
Portal o kršćanstvu

Smatra se osnivačem skolastike, zbog istaknutog mjesta koje u njegovoj teologiji zauzima razum. Dok je djelo njegovog jedinog velikog prethodnika, Eriugene, sadržavalo previše spekulativnih i mističnih elemenata za dosljednog skolastičkog učenjaka, u Anzelma nailazimo na klasične karakteristike skolastičke teološke misli: priznanje veze razuma i objave te pokušaje, da se razradi racionalan sustav vjere. Valja ipak reći da Anzelmov pristup u njegovo doba nije bio naročito utjecajan, te da se i on sam ograđivao od naučavanja katedralnih škola. Čuven je i po ontološkom argumentu o postojanju Boga. Otvoreno se suprotstavljao križarskim ratovima.

Životopis

uredi

Rođen je u Aosti u kraljevini Burgundiji. Danas je to glavni grad doline Aosta u sjevernoj Italiji. Potječe iz bogate plemićke obitelji. Otac mu je rođen u Lombardiji i po svoj prilici bio je grube i nasilne prirode. Majka mu je dala religiozno obrazovanje. U dobi od 15 godina poželio je ići u samostan, ali otac mu nije dopuštao. Razočaran upao je u psihosomatsku bolest, a kada se oporavio napustio je školu i predao se lagodnom životu. Tijekom toga razdoblja umrla mu je majka, a očeva grubost više se nije mogla podnositi. Napustio je kuću 1059., prešao je Alpe i tumarao je Burgundijom i Francuskom. Došao je do Normandije, jer ga je privlačila slava Lanfranca, priora benediktinske opatije u Becu. Nakon jednog vremena provedenog u Avranchesu, u dobi od 27 godina ušao je u samostan.

Tri godine kasnije, kada je Lanfranc postao opat u Cannesu, Anzelmo je postao prior u Becu. Prior je bio 15 godina, sve do 1078., kada je umro osnivač i prvi opat Baca - Herluin. Anzelmo je tada postao opat. Pod njegovim vodstvom Bec je postao središte izučavanja. Tijekom tih mirnih godina, Anzelmo je napisao svoje prvo filozofsko djelo "Monologion". Nakon toga slijedili su: "Proslogion", "Dijalozi o istini", "Slobodna volja" i "Pad đavola". U međuvremenu, samostan je postao bogatiji i čuveniji. Nakon normanskog osvajanja Engleske, samostan je tamo dobio veliko imanje. Dužnost Anzelma bila je posjećivati to imanje. Lanfranc je postao nadbiskup od Canterburyja. Poslije Lafrancove smrti, kralj Vilim II. Riđi preuzeo je imovinu Crkve i nije vršio nova imenovanja. Oklijevao je postaviti novog nadbiskupa, jer je s prethodnim imao problema. Tek je 1093., imenovao Anzelma kao novog nadbiskupa od Canterburyija.

Kao uvjet, da bude nadbiskup Anzelmo je zahtijevao, da kralj vrati sva oduzeta crkvena imanja i da prizna papu Urbana II., koji je tada bio u sukobu s protupapom Klementom III. Kralj je samo djelomično pristao vratiti imanja. Anzelmo je smatrao kako mora od pape dobiti pal da bi mogao valjano naviještati u gradu. Kralj to nije odobravao, pa je Anzelmo sazvao veliki skup svećenika. Oni su smatrali, kako mora poslušati kralja. Engleski svećenici su financijski ovisili od kralja, pa su bili na njegovoj strani. Kralj Vilim II. Riđi se u međuvremenu uspio pomiriti s papom.

Nakon godinu dana ponovno su izbile nove nevolje s kraljem. Anzelmo je tražio kraljevo odobrenje, da ide u Rim na savjetovanje. Kralj mu je to jedva dozvolio, pa je Anzelmo u listopadu 1097. krenuo za Rim. Vilim II. Riđi je odmah preuzeo crkvene prihode. Na velikom koncilu u Bariju, Anzelmo je branio doktrinu o Duhu Svetomu, po čemu se Katolička Crkva razlikovala od Pravoslavne. Kada se Anzelmo pokušao vratiti u Englesku, kralj mu nije dozvoljavao. Kada je Vilim II. Riđi ubijen 1100., Henrik I. postao je kralj i odmah je pozvao Anzelma u Englesku. Henry I. je također zahtijevao da Anzelmo nastavi biti nadbiskup od Canterburyja.

Kapitalno djelo sv. Anzelma naslova je Zašto je Bog postao čovjekom (lat. izvornik Cur Deus homo). Prvi hrvatski prijevod objavljen je 2014. godine. Djelo je jedno je od najznačajnijih teološko-filozofskih spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao.[1]

Izvori

uredi
  1. VerbumArhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2018. (Wayback Machine) Anzelmo Canterburyjski (pristupljeno 5. svibnja 2018.)
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica tvrtke Verbum (http://www.verbum.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Verbum.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.