Arheološki muzej Istre

specijalni muzej u Puli

Arheološki muzej Istre je specijalni muzej osnovan 1902. godine u Puli. Prostire se na površini od 3600 m². Muzej sadrži tri zbirke: prapovijesnu, antičku, te kasnoantičku i srednjovjekovnu. Dislocirani objekti u sastavu Muzeja uključuju nalazište Nezakcij. Spomenici u gradu Puli na skrbi Muzeja su: Amfiteatar, Augustov hram, Dijanin hram, mozaik "Kažnjavanje Dirke", Sergijev slavoluk, Dvojna vrata, Herkulova vrata i Bazilika sv. Marije Formoze.

Arheološki muzej Istre
Zgrada muzeja na zapadnim
padinama Kaštela
Osnovan1902.
LokacijaCarrarina ulica 3, Pula
Vrstaarheološki muzej
RavnateljDarko Komšo
KustosiTatjana Bradara
Giulia Codacci-Terlević
Maja Čuka
Ivana Janko
Fina Juroš-Monfardin
Darko Komšo
Ida Koncani Uhač
Ondina Krnjak
Lara Orlić
Silvana Petešić
Teodora Šalov
Željko Ujčić
Romuald Zlatunić
Mrežno sjedišteami-pula.hr

Povijest

uredi
 
Muzejski izložak iz srednjovjekovne zbirke. Kovčežić od slonovače ukrašen dionizijskim scenama, koji je vjerojatno kao bizantski rad između 9. i 10. st. dopremljen u Piran.

Skupljanjem kamenih spomenika u Augustovu hramu 1802. godine maršal Marmont započinje stvaranje muzejske zbirke u Puli. No otkriće kamenih, keramičkih i metalnih predmeta u Nezakciju bilo je osnova za utemeljenje Gradskog muzeja (Museo civico) u Puli 1902. godine. Preseljenjem sjedišta "Societa istriana di archeologia e storia patria" (Istarsko društvo arheologije i domovinske povijesti) i prijenosom arheološkog inventara iz Poreča u Pulu, Gradski se muzej spaja s Državnom zbirkom (kameni spomenici) i porečkim Provincijalnim muzejom (Museo Provinciale) u jednu muzejsku ustanovu pokrajinskog značaja, te je tako 1925. godine utemeljen Muzej Istre (Il Regio Museo dell' Istria) u današnjoj muzejskoj zgradi.

Godine 1930. dvorane muzeja prvi put su otvorene za posjetitelje, te je tom prilikom izdan vodič na talijanskom jeziku. Ta je izložba uz manje izmjene bila dostupna javnosti do kraja Drugoga svjetskog rata, kada su za vrijeme angloameričke uprave mnogi predmeti preneseni u Italiju. Ispražnjeni muzej preuzeo je 15. studenoga 1947. godine Boris Baćić koji je bio ravnatelj muzej sve do 1967. godine, a voditelj Odjela za prapovijesnu arheologiju do 1978. godine.[1] S nekim izmjenama u lapidariju i postavom preostalih eksponata, 1949. godine muzej je ponovno otvoren kao specijalizirani Arheološki muzej Istre. Sustavnim radom i uz velike napore, nakon restitucije dijela arheološke građe iz Italije 1961., postupno je uređena muzejska zgrada i izrađena didaktičko-vizualna koncepcije cjelokupnog reprezentativnog muzejskog fundusa. Godine 1968. otvoren je preuređeni lapidarij u prizemnim prostorijama (u tijeku je još jedno preuređivanje) i hodnicima muzeja, a 1973. otvorene su izložbene dvorane prethistorije na 1. katu i antičke, kasnoantičke i srednjovjekovne izložbe na 2. katu muzejske zgrade. Izložbene dvorane Arheološkog muzeja Istre nadopunjavaju se novim nalazima s arheoloških lokaliteta Istre (pretpovijesnih špilja, gradina i nekropola, antičkih gospodarskih kompleksa, građevina i groblja te sakralnih objekata ranokršćanskog i bizantskog razdoblja, vremena provale barbara i naseljavanja slavenskog življa u Istru).

Izvori

uredi
  1. Istrapedia U.: Baćić, Boris (pristupljeno 2. srpnja 2015.)

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Arheološki muzej Istre