Bernard Vukas
Bernard "Bajdo" Vukas (Zagreb, 1. svibnja 1927. – Zagreb, 4. travnja 1983.), bio je hrvatski nogometaš. Najbolji igrač splitskoga Hajduka svih vremena i njegov prvi sportski direktor.
| Bernard Vukas | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||||||||
| Osobni podatci | |||||||||||||||
| Nadimak | Bajdo | ||||||||||||||
| Rođenje | 1. svibnja 1927. Zagreb, Hrvatska | ||||||||||||||
| Smrt | 4. travnja 1983. Zagreb, Hrvatska | ||||||||||||||
| Visina | 171 cm | ||||||||||||||
| Pozicija | napadač | ||||||||||||||
| Mlađi uzrasti | |||||||||||||||
| 1938. – 1945. | HŠK Concordia Zagreb | ||||||||||||||
| Igračka karijera* | |||||||||||||||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) | |||||||||||||
| 1945. – 1946. 1946. – 1947. 1947. – 1957. 1957. – 1959. 1959. – 1963. 1963. – 1964. 1964. – 1965. 1965. – 1966. |
FD Amater Zagreb NK Zagreb HNK Hajduk Split Bologna HNK Hajduk Split Austria Klagenfurt GAK Graz Kapfenberger |
202 (89)[1] 45 (2) 65 (5) 21 (1) 23 (1) 32 (3) | |||||||||||||
| Reprezentativna karijera** | |||||||||||||||
| 1948. – 1955. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
59 (22) | |||||||||||||
| Osvojene medalje | |||||||||||||||
| |||||||||||||||
| Bilješke | |||||||||||||||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 1. prosinca 2016. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| |||||||||||||||
| Portal o životopisima | |||||||||||||||
| Portal o športu | |||||||||||||||
Igračka karijera
urediKlupska karijera
uredi
Rođeni je Zagrepčanin s Trešnjevke. Nogometnu karijeru je započeo 1938. godine u klubu HŠK Concordia iz Zagreba. Godine 1945. prešao je u FD Amater, a 1946. godine u NK Zagreb.
HNK Hajduk Split
urediGodine 1947. počinje igrati za splitski Hajduk i tamo ostvaruje iznimnu karijeru. S Hajdukom osvaja nogometna prvenstva Jugoslavije 1950., 1952. i 1954./55. U sezoni 1954./55. bio je najbolji strijelac prve nogometne lige s 20 postignutih pogodaka.
Vukas je bio legendarni kapetan Hajduka, za kojeg je odigrao ukupno 615 utakmica i postigao 300 pogodaka.
- Statistika u Hajduku[2]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 267 | 94 |
| Kup | 33 | 12 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 4 | 1 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 304 | 107
|
| Prijateljske | 311 | 193 |
| Sveukupno | 615 | 300 |
Inozemstvo
urediU sezoni 1957./58. igrao je profesionalno u talijanskom nogometnom klubu Bologni, prije nego što se ponovno vratio u Split.
Od 1963. do 1967. godine igrao je profesionalno u klubovima Austria Klagenfurt, GAK iz Graza i KSV Kapfenberg, gdje je i završio igračku karijeru.
Reprezentativna karijera
urediZa jugoslavensku nogometnu reprezentaciju je nastupio 59 puta i pritom postigao 22 gola, a jedno vrijeme je bio i kapetan izabrane vrste. Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju prvi puta nastupio je 1948. godine protiv Albanije (0:0) u Beogradu, a posljednji puta 1957. godine protiv Čehoslovačke (0:1) u Bratislavi.[3] Igrajući za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu i 1952. godine u Helsinkiju osvojio je srebrne medalje. Zapaženo je igrao i na dva Svjetska prvenstva, u Brazilu 1950. te u Švicarskoj 1954. godine.
Igrao je za reprezentaciju FIFE na Wembleyju protiv Engleske, 21. listopada 1953. godine, u povodu proslave 90. godina engleskog nogometnog saveza. Utakmica je završila rezultatom 4:4, a Vukas bio jedan od zapaženijih aktera - namjestio je dva pogotka, a na njemu je napravljen i jedanaesterac koji je realizirao Ladislav Kubala. Dvije godine kasnije, 13. kolovoza 1955. godine u Belfastu na utakmici Europa - Velika Britanija (4:1) Bernard Vukas je bio najbolji igrač, postigavši tri pogotka i potvrdivši da je te sezone, samo godinu dana prije nego što je France Football po prvi puta dodijelio svoju Zlatnu loptu, bio najbolji nogometaš Europe.
Trenerska, športsko-administrativna karijera
urediNakon što je završio igračku karijeru povremeno trenirao je mlađe uzraste. Polazio je višu trenersku školu (smjer nogomet) na Visokoj školi za fizičku kulturu (1969. – 1972.).
Obnašao je i dužnost sportskog direktora u splitskom Hajduku (1968. – 1969.) i NK Zagrebu (1969.).
Privatni život
urediBio je oženjen suprugom Stjepankom, s kojom ima sina Zdeslava.
Ostalo
urediObjavio je svoje memoare, 50 utakmica u državnom dresu (Split, 1956.), a športski novinar i publicist Zvonimir Magdić napisao je knjigu o njemu, Tako je živio i igrao Bernard Vukas Bajdo (Zagreb, 1998.).
Priznanja
urediIndividualna
uredi- Za sezonu 1952./53. osvaja žutu majicu "Sportske Panorame", a 1955. godine biva proglašen najboljim jugoslavenskim športašem te, u anketi Slobodne Dalmacije iste godine, i najboljim športašem Dalmacije.
- U sezoni 1954./55. bio je najbolji strijelac prve nogometne lige s 20 postignutih pogodaka.
- Najbolji jugoslavenski nogometaš po anketama Narodnog sporta, 1955. i 1956. godine.[3]
- U anketi Večernjega lista, Bernard Vukas je proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
Klupska
urediIzvori
uredi- ↑ Životopisne stranice Bernarda Vukasa pristupljeno 1. siječnja 2011.
- ↑ Profili svih igrača – Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. hajduk.hr. HNK Hajduk Split.
- ↑ a b Vukas, Bernard Nogometni leksikon, pristupljeno 6. travnja 2018.
Vanjske poveznice
uredi- Bernard Bajdo Vukasa, životopisne stranice (u međumrežnoj pismohrani archive.org 10. ožujka 2011.)
- Vukas, Bernard (Bajdo), hbl.lzmk.hr
- DPH Zagreb Ante Dorić o Bajdi