Benedikta Zelić Bućan
Benedikta Zelić Bućan ↓1 (Mravince, 21. ožujka 1918. – Split, 10. listopada 2013.),[1] bila je hrvatska povjesničarka.
Životopis
urediBenedikta Zelić Bućan rodila se u Mravincima 1918. godine.[1][2][3] Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu otišla je, kao prvo žensko dijete iz njezina sela, na daljnje školovanje u Split. Godine 1937. maturirala je na Ženskoj realnoj gimnaziji. U Zagrebu je upisala hrvatsku povijest s klasičnom arheologijom i diplomirala je u srpnju 1941. godine.[3] Tijekom rata, za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, radila je kao profesorica suplentica u gimnazijama u Glini, Sisku i Zagrebu. Nakon rata i Križnog puta[2] (od Dravograda do Osijeka) i dvogodišnje stanke zbog nepriznavanja valjanosti sveučilišne diplome stečene u NDH, radila je kao profesorica u Gimnaziji u Sinju i Ekonomskom tehnikumu u Splitu (1947. – 1952.).[3] S obiju tih škola bila je otpuštena jer njezin rad „ne odgovara idejnim i odgojnim ciljevima škole“.[3] Nakon drugog izgona iz škole, 1952. godine, zaposlila se kao arhivistica u netom otvorenom Državnom arhivu u Splitu, gdje je radila do mirovine, 1965. godine.[4] U svome znanstvenom radu imala je poteškoća nakon hrvatskoga proljeća te je bila posve zapostavljena od znanstvenih ustanova i njihovih znanstveno-istraživačkih tijekova a nakon osamostaljenja objavila je izabrane članke i rasprave u trima zasebnim knjigama a poslije toga i nekoliko knjiga zasebnih monografija.[3] Nakon 2000. godine morala je posve prestati znanstveno djelovati zbog ubrzanoga slabljenja vida i gotovo posvemašnje sljepoće.[3]
Umrla je u Splitu, 10. listopada 2013. godine.
Znanstvena djelatnost
urediU Državnom arhivu u Splitu bavila se znanstveno-istraživačkim radom. Njezin se znanstveni rad odvijao na dvjema razinama: na prikupljanju, uređivanju i objavljivanju izvorne arhivske građe i pisanju rasprava i članaka na trima područjima: o povijesti Dalmacije u drugoj polovini 19. stoljeća (najviše o hrvatskom narodnom preporodu), o najstarijoj hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti te o pismu i spomenicima na hrvatskoj ćirilici (bosančici). Ima više od preko sto objavljenih članaka, stručnih i znanstvenih rasprava i zbirki izvora.[3]
Djela
uredi- Četiri priloga, Historijski arhiv, Split, 1960., (suautori: Srećko Diana, Vladimir Rismondo, Danica Božić-Bužančić)[5]
- Bosančica u srednjoj Dalmaciji, Historijski arhiv, Split, 1961. (2. proš. izd. Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Državni arhiv u Splitu, Split, 2000.)[6]
- Korespondencija Mihovila Pavlinovića, suurednik Ante Palavršić, Historijski arhiv, Split, 1962.
- Stotinjak pisama Mihovila Pavlinovića, Izdanje Historijskog arhiva u Splitu, sv. 7, poseban otisak, Split, 1969.
- Hrvatski narodni preporod i Mihovil Pavlinović, Matica hrvatska, Split, 1992.
- Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 1994., ISBN 953-6111-06-3
- Jezik i pisma Hrvata: rasprave i članci, Matica hrvatska, Split, 1997., ISBN 953-6159-31-7
- Od Kuka do Mravinaca: predpovijest i povijest sela Mravince, Kulturno umjetničko društvo Zvonimir, Mravince, 1997.
- Nezavisna Država Hrvatska (1941. – 1945.): u mom sjećanju, Naklada Bošković, Split, 2007., ISBN 978-953-263-029-9
Nagrade, odlikovanja i priznanja
urediBilješke
urediIzvori
uredi- ↑ a b Botica, Ivan. In memoriam, Nekrolog Benedikta Zelić Bućan, // Slovo: časopis Staroslavenskog instituta, br. 64. (2014.), str. 207.-210. (Hrčak) PDF str. 207.
- ↑ a b Benedikta Zelić Bučan. 95 godina, povjesničarka. Moli i radi - budi aktivan član društva[neaktivna poveznica], dom-lovret.hr, preuzeto 26. lipnja 2013.
- ↑ a b c d e f g h i Gradska knjžnica Solin: Zelić-Bučan, Benedikta (Eta) - povjesničarka, preuzeto 26. lipnja 2013.
- ↑ Benedikta Zelić-Bučan, Nezavisna Država Hrvatska (1941.-1945.): u mom sjećanju, Naklada Bošković, Split, 2007., ISBN 978-953-263-029-9, Bilješka o piscu, str. 161.
- ↑ Državni arhiv u Splitu: Četiri priloga Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. studenoga 2011. (Wayback Machine), preuzeto 26. lipnja 2013.
- ↑ Kovačić, Slavko, Recenzija, prikaz. Bosančica ili hrvatska ćirilica // Crkva u svijetu, sv. 36, br. 1. (2001.), str. 112.-117. (Hrčak)
- ↑ Botica, Ivan. In memoriam, Nekrolog Benedikta Zelić Bućan // Slovo: časopis Staroslavenskog instituta, br. 64. (2014.), str. 207.-210. (Hrčak) PDF str. 208.
Vanjske poveznice
uredi- Benedikta Zelić-Bučan, Narodni naziv hrvatskog jezika tijekom hrvatske povijesti // Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, sv. 19, br. 2 - 3, (Neobjavljeni 1971. Objavljen na Hrčku: 27. rujna 2017.), str. 53. – 65. (Hrčak)
- (engl.) Benedikta Zelić-Bučan, Some Original Testimonies on the National Name of the Croatian Language, str. 5.-15.; The National Name of the Croatian Language Throughout History, str. 61.-121. Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. listopada 2020. (Wayback Machine) Folia Croatica-Canadiana, sv. II, 1999.
- Benedikta Zelić Bučan, Bosančica u srednjoj Dalmaciji