Bitka kraj Jurjevih Stijena 1663.
Bitka kod Jurjevih Stijena (16. listopada 1663.) je bitka koju su vodili Kraljevina Hrvatska i Habsburška Monarhija protiv Osmanskog Carstva, a vođena je kod Jurjevih Stijena (nedaleko Otočca). Hrvatsku vojsku predvodio je grof Petar Zrinski, a osmansku vojsku, koja je bila četiri put brojnija, zapovjednik Ali-paša Čengić, sandžak-beg Bosanskog pašaluka.
Bitka kraj Jurjevih stijena | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Hrvatsko-osmanski ratovi | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Habsburška Monarhija Kraljevina Hrvatska |
Osmansko Carstvo | ||||||
Zapovjednici | |||||||
Petar Zrinski | Ali-paša Čengić[1] (ratni zarobljenik) | ||||||
Jačina | |||||||
2000[1] – 2500 | 8000 – 10.000[1] | ||||||
Gubitci | |||||||
10 ubijenih | • 1500 – 2000 ubijenih • stotine zarobljenih |
Političko-vojna pozadina
urediNakon početnih uspjeha protiv Osmanskog Carstva, Petar Zrinski je 1658. godine imenovan kapetanom Senja, Ogulina i cijelog Primorja. Tijekom ratova u Transilvaniji, osmanski zapovjednik Ali-paša Čengić planirao je osvojiti grad Otočac, a zatim izvršiti invaziju na Kranjsku. Vrhovni zapovjednik Vojne krajine Herbart VIII Auersperg tom se prilikom povukao u Ljubljanu.[2]
Ishod bitke
urediHrvatske su snage izvojevale veliku pobjedu.[3] Osmanskoga zapovjednika Ali-pašu Čengića zarobio je Petar Zrinski, a u bitci je poginula jedna petina Ali-pašine vojske.[1] Premda je Europa brujala o veličanstvenoj pobjedi, osobni interesi vrhovnog zapovjednika Vojne krajine generala Ivana Herberta Auersperga poništili su učinke pobjede: Zrinskog je tužio zbog neposluha, zbog čega je bio prisiljen predati ratni plijen i zatočenike.[4]
Značaj bitke
urediPobjedom kod Jurjevih stijena zauvijek je spriječen prodor Osmanlija u Gacku. Poražena je cjelokupna vojska Bosanskog pašaluka, a Turci iz Bosne više nikad nisu napali teritorij Hrvatske.
Pobjeda kraj Jurjevih stijena je prva velika pobjeda isključivo hrvatske vojske poslije velikog poraza na Krbavskom polju 1493. godine. Slavljena je i u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Vidi još
urediIzvori
uredi- ↑ a b c d Tomislav Šerbeđija, Uzroci, tijek i posljedice Zrinsko-frankopanske urote: diplomski rad, mentor: izv. prof. dr. sc. Darko Vitek, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Odsjek za povijest, Zagreb, 2019., str. 19., pristupljeno 22. rujna 2020.
- ↑ Zrinski, Petar IV. | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 3. rujna 2023.
- ↑ Petar IV. Zrinski, Hrvatska enciklopedija, LZMK
- ↑ Hrvoje Gračanin: Petar Zrinski s 2000 krajišnika potukao 8000 Turaka i - kažnjen, Večernji list, 4. srpnja 2010.