Boro Pavlović (Slavonska Požega, 27. travnja 1922.Duga Resa, 7. rujna 2001.), bio je hrvatski pjesnik, esejist, likovni i književni kritičar i libretist. Pisao je i pjesme za djecu. Bio je visoke naobrazbe, svojevrsni hrvatski polihistor 20. stoljeća.

Životopis

uredi

Boro Pavlović rođen je u Slavonskoj Požegi 1922. godine. Diplomirao na Pravnome fakultetu u Zagrebu 1944. godine.[1] 1946. godine doktorirao je pravne znanosti, a tri godine nakon toga, 1949. godine,[1] diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pored tih studija, studirao je i tehniku, arhitekturu i medicinu.

Književno stvaralaštvo

uredi

Uz Juru Kaštelana, Radovana Ivšića i Josipa Stošića spada među prve pjesničke avangardiste u Hrvatskoj nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno bio je prvim "osviještenim postmodernistom".[2] Dijelom je pjesničkog i književničkog naraštaja koji se afirmirao kroz poznati književni časopis Krugovi.

Od svih hrvatskih poratnih pjesnika, Boro Pavlović najplodniji je, i koji je sačuvao lirski i imaginativni prostor igre u svom pjesništvu. Uza sve to, pjesme su mu odražavale slavonsku dušu.

Posjedovao je i pjesničku odvažnost, jer je pojio o "Betlehemskom Otajstvu, svetom Franji i starodrevnoj Kroaciji", kada se drugi pjesnici nisu usuđivali.[2]

Djela

uredi

Napisao je više od 30 djela. Prirediteljem je prve poratne hrvatske antologije poratnog hrvatskog pjesništva (Poslijeratna mlada hrvatska lirika, 1953.). Neka njegova djela je u svojoj antologiji Żywe źródła iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nepotpun popis:

  • Poezija, 1945.
  • Novina, 1954. (zbirka, tiskana u formi novinskoga izdanja)
  • Jutro u travnju, Zora, Zagreb, 1955.
  • Pariz, IBI-Poduzeće za izdavanje, prodaju i distribuciju knjiga, Zagreb, 1956.
  • Sabrana ljubav, 1977.
  • Licem u lice, Grafički zavod Hrvatske-Spektar, Zagreb, [1977?].
  • Lipa, ilustr. Ivan Lacković, Mladost, Zagreb, 1977.
  • Smotra pasa, Grafički zavod Hrvatske [etc.], Zagreb, [1977?].
  • Velika ljubav: izabrane pjesme, izbor izvršio Branimir Donat, Znanje, Zagreb, 1977.
  • Lav Zuboslav, spjevao Boro Pavlović prema ideji Zdravka Rajića, ilustr. Josip Bifel, Jumena, Zagreb, 1983.
  • Zub zubić, spjevao Boro Pavlović prema ideji Zdravka Rajića, ilustr. Josip Bifel, Jumena, Zagreb, 1983.
  • Zub Zubić, ilustr. Josip Bifel, Zapis, Zagreb, 1995.
  • Nepoznate: rane pjesme: (1940-1943), odabrao i za tisak prir. Branimir Donat, Dora Krupićeva, Zagreb, 1997.

Posmrtno

uredi
  • Ugodna pripovijest: neobuhvatljivi eseji, prir. Josip Pandurić [et al.], Disput, Zagreb, 2003.
  • Album vedrine: prosanjani portreti, prir. Josip Pandurić [et al.], Disput, Zagreb, 2005.
  • Ljepota riječi: slika, zvuk, stih, prir. Josip Pandurić, Disput, Zagreb, 2006. (zbirka eseja)
  • Autorski teatar, prir. Maja Hribar-Ožegović i Ivan Trojan, Općinska narodna knjižnica Drenovci, Drenovci, 2011.
  • Lebdeći anđeo civilizacije: putopisi, prir. Branko Maleš, Marijana Rukavina Jerkić, Stajer-graf, Zagreb, 2012-., sv. 1.
  • Nađenim u nenađeno: izabrane pjesme, prir. Tomislav Brlek, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2012.

Nagrade i priznanja

uredi

Izvori

uredi
  1. a b Hrvatska enciklopedija: Pavlović, Boro (Borivoj), pristupljeno 8. studenoga 2015.
  2. a b Vjesnik Sead Begović: Pjesnik s osjećajem postmodernosti, 10. rujna 2001.