Bruno Popović
Bruno Popović (Zagreb, 17. srpnja 1928. – Zagreb, 28. ožujka 2012.) bio je hrvatski esejist, kritičar i pisac.
| Bruno Popović | |
|---|---|
| Rođenje | 17. srpnja 1928. |
| Smrt | 28. ožujka 2012. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | eseji, lirske pjesme |
| Teme | filozofija, kritika književnosti |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediNa filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavistiku.[1] Uglavnom je objavljivao kritike i eseje u kojima je komentirao književne opuse s filozofskih i intelektualno-humanističkih stajališta. Pisao je među ostalim i o Marinu Držiću, Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Janku Poliću Kamovu, Antunu Gustavu Matošu, Antunu Branku Šimiću, Slavku Kolaru, Augustu Cesarcu, Petru Šegedinu, Ranku Marinkoviću, Vladu Gotovcu i drugima, a osobito je pisao o Miroslavu Krleži (Tema krležiana, 1982.)[1]
Pisao je i poeziju, prozu i dramske tekstove, a adaptirao je i mnogobrojna djela za radiodramske izvedbe. Posljednje što je objavio bila je zbirka Čamac za veslanje: od pjesme do pjesme objavljena 2006. godine u nakladi Društva hrvatskih književnika čiji član nije bio.[2]
Djela
urediZnačajnija djela uključuju:
- Neko vrijeme, 1966.
- Pamfleti, 1969.
- Ikar iz Hada, 1970.
- Matoš i nakon njega, 1972.
- Književna Europa i drugi fragmenti, 1978.
- Dan kao svaki drugi, 1979.
- Tema krležiana, 1982.
- Časoslov iz Babilona, 1990.
- Čamac za veslanje: od pjesme do pjesme, 2006.[3]
Nagrade
urediDobio je Nagradu Vladimir Nazor 1990. godine.[4]
Izvori
uredi- ↑ a b Popović, Bruno | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
- ↑ Bruno Popović, hrvatski književnik. www.jergovic.com. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
- ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 25. siječnja 2022.
- ↑ Nagrada Vladimir Nazor za 2015. godinu svečana dodjela 19. lipnja 2016. godine (PDF)