Dinko Fio (Blato, 28. travnja 1924.Zagreb, 2. studenog 2011.[1]) bio je hrvatski skladatelj, pjevač, melograf, dirigent, zborovođa (posebice dječjih zborova) i glazbeni pedagog.

Dinko Fio
Rođen/a28. travnja 1924.
Umro/umrla2. studenog 2011.
Žanr/oviozbiljna i narodna glazba
Zanimanjeskladatelj, dirigent i glazbeni pedagog
Djelatno razdoblje1943.2011.
Nagrade
Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
nagrada FDK Omiš za životno djelo
zlatna plaketa Status
nagrada Franjo Ksaver Kuhač za životno djelo

Životopis uredi

Dinko Fio je u rodnome Blatu na Korčuli završio 1. razred osnovne škole, a potom je školovanje nastavio u Dubrovniku, gdje je 1942. završio i učiteljsku školu. Godine 1961. diplomirao je solopjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lava Vrbanića.[2]

Jednim je od prvih hrvatskih stručnih melografa. Djeluje od 1943. godine. Poznat je kao osoba koja je skladala, priređivala, harmonizirala i obrađivala tekstove za dalmatinske klape i mješovite pjevačke zborove.

Obrađivanjem za javno izvođenje spasio je od zaborava brojne hrvatske narodne klapske pjesme iz Dalmacije. Kao skladatelj je izgradio povelik opus na temeljima te hrvatske tradicijske glazbe.[3]

Uglazbio je i aranžirao za klapsku izvedbu pjesme hrvatskih pjesnika i pjesnikinja kao što su Vladimir Nazor, Lucija Rudan, Tatjana Radovanović i ini.

Plodnu suradnju je ostvario s poznatim klapama kao što su velolučka klapa Ošjak i zagrebačka klapa Nostalgija, čiji je osnivač i dugogodišnji voditelj i mentor. Osim njih, proslavio se radom s dječjim zborom RTV Zagreb. Uspješan je bio i njegov rad s ansamblima LADO i SKUD-om "Ivan Goran Kovačić".[3]

1995. je objavio knjigu »Izvorne dalmatinske pjesme abecednim redom regije mjesta zapisa za muške klape ili zborove«.

Nagrade i priznanja uredi

Brojne pjesme koje je uglazbio su pobjeđivale ili bile među nagrađenima na raznim klapskim festivalima. Hrvatska glazbena unija mu je 1998. dodijelila Zlatnu plaketu Status u povodu 50. obljetnice umjetničkoga djelovanja.[4] Hrvatsko društvo skladatelja mu je 2009. dodijelilo nagradu Franjo Ksaver Kuhač.[3]

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi