Dražan Jerković

(Preusmjereno s Dražen Jerković)

Dražan Jerković (Šibenik, 6. kolovoza 1936.Zagreb, 9. prosinca 2008.), hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, športski direktor i izbornik. Podrijetlom je s otoka Hvara, iz Bogomolja. Otac mu je iz Bogomolja poslom otišao u Šibenik i poslije u Zagreb.[1]

Dražan Jerković

Osobni podatci
Nadimak Draža
Rođenje 6. kolovoza 1936.
Šibenik, Hrvatska
Smrt 9. prosinca 2008.
Zagreb, Hrvatska
Pozicija napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1954. - 1965. NK Dinamo Zagreb 0142 00(96)
Reprezentativna karijera**
1965. Hrvatska
Jugoslavija
Jugoslavija (B)
0001 000(0)
0021 00(11)
0003 000(0)
Trenerska karijera
1966. - 1972.
1971.
1972. - 1974.
1974. - 1975.
1975. - 1976.
1976. - 1982.
1990. - 1992.
NK Dinamo Zagreb
Jugoslavija
INCO Klagenfurt
SV Villach
NK Dinamo Vinkovci
NK Zagreb
Hrvatska
Osvojene medalje
Nogomet
Europska prvenstva
srebro Francuska 1960. Reprezentacija Jugoslavije
Mediteranske igre
zlato Izmir 1971. Reprezentacija Jugoslavije (izbornik)
Portal o životopisima
Portal o športu

Igrač uredi

Bio je klasičan napadač, «plavi 9». Od najmlađih dana bio je član zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958.) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965.). Pred kraju igračke karijere otišao je belgijskom klubu FC Gantoise. Međutim, na treningu se ozlijedio pa je prekinuo već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.

Na 315 utakmica polučio je čak 322 zgoditaka, u prosjeku više od jednog gola po utakmici, što ga čini najučinkovitijim strijelcem Dinama svih vremena.

 
Jedne od čuvenih "škarica" Dražana Jerkovića.

Reprezentativac uredi

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je jedno poluvrijeme. Bilo je to 12. rujna 1956., u Zagrebu protiv Indonezije (pobjeda 5:2), kada ga je u drugom poluvremenu zamijenio Ivan Medle. Bila je to jedina međunarodna utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u vrijeme dok je bila sastavni dio Jugoslavije.

U reprezentaciji Jugoslavije kao igrač Dinama odigrao je 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka. Na Europskom prvenstvu 1960. u Francuskoj, s jugoslavenskim sastavom pripalo mu je srebreno odličje. U polufinalu tog prvenstva postigao je dva pogotka, kada je Jugoslavija izbacila Francusku (5:4), a u finalu su izgubili od SSSR-a 2:1 nakon produžetaka. Putovao je i na Svjetsko prvenstvo 1958., ali nije nastupio.

Najbolji strijelac SP uredi

Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, pod jugoslavenskom zastavom bio je četvrti, a s 4 zgoditka dijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača (Čileancem Leonelom Sánchezom, Brazilcima Garrinchom i Vaváom, Mađarom Flóriánom Albertom, te Valentinom Ivanovim iz Sovjetskog Saveza).

Trener uredi

Nakon igračke nastavio je s trenerskom karijerom. Bio je tehnički direktor i trener klubova NK Dinamo Zagreb, austrijskih INCO Klagenfurt i Villach, NK Dinamo Vinkovci, te NK Zagreb.

Sportski direktor uredi

Sportski direktor bio je od 1983. do 1989. u vinkovačkom Dinamu, a od 1989. do 2000. u NK Zagrebu.

 
Kao izbornik u povijesnoj utakmici protiv SAD-a (2-1) (prvi slijeva)

Izbornik uredi

Jugoslavija uredi

Bio je izbornik u bivšoj državi jedanput i to za Mediteranske igre 1971. u turskom Izmiru, kada je osvojeno prvo mjesto i zlatno odličje. Bio je u stručnom stožeru Jugoslavije za Svjetsko prvenstvo 1982. u Španjolskoj.

Hrvatska uredi

Od 1. rujna 1990. do 24. lipnja 1992. prvi je izbornik u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Imao je priliku i čast povesti hrvatske izabranike na europsku i svjetsku scenu pod vlastitom zastavom i himnom, poslije punih 46 godina (ako izuzmemo utakmicu 1956. protiv Indonezije za vrijeme FNRJ). Vodio je hrvatsku reprezentaciju prvi put 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, u prvoj povijesnoj prijateljskoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije od uspostave neovisnosti protiv reprezentacije SAD-a, u kojoj je Hrvatska pobijedila 2:1., zatim protiv Rumunjske u Rijeci (2:0), te u Murskoj Soboti u gostujućoj pobjedi protiv Slovenije od 1:0.

Bolest i smrt uredi

Dugo godina je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. prosinca, 2008. u KBC Zagreb u Zagrebu amputirana lijeva noga. Nakon operacije je rekao "Ionako mi lijeva ne treba, s njom nikad nisam zabijao". Umro je u bolnici 7 dana poslije, 9. prosinca, 2008.

Izvori uredi

  1. Razgovor sa Špirom Milevčićem. Razgovor vodio Slaven Alfirević. Naprid bili, travanj 2014., str. 63
    A Dražan Jerković je s Hvara...
    Kako s Hvara, a uvijek je pisalo da se rodio, mislim, baš u Šibeniku?
    Otac mu je iz Bogomolje, stari Jerković i kako je bio feratjer, sa službom je došao u Šibenik, kasnije i u Zagreb.

Vanjske poveznice uredi