Dušan Žanko (Trilj, 10. studenoga 1904.Caracas, 23. siječnja 1980.), bio je hrvatski profesor, kulturni djelatnik, književni i kazališni kritičar, pjesnik, publicist, diplomat i intendant Hrvatskog narodnog kazališta.

Dušan Žanko
Rođenje 10. studenoga 1904., Trilj, Hrvatska
Smrt 23. siječnja 1980., Caracas, Venezuela
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po Intendant Hrvatskog državnog kazališta i diplomat u vrijeme NDH, pisac
Portal o životopisima

Životopis uredi

Rani život, školovanje i rad uredi

Dušan Žanko rođen je u Trilju, pokraj Sinja, 10. studenoga 1904. godine. Rođen je u obitelji Nikole Žanka i Amalije rođ. Petrić iz Trogira.[1] Pučku školu pohađao je i završio u Sinju. Srednju školu je pohađao u franjevačkim gimnazijama u Sinju, te u Širokom Brijegu. Maturirao je u Širokome Brijegu na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji 1924. godine.[1] Godine 1924. započinje studirati povijest na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu te ga završava 1928. godine. Iste godine postaje profesor u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, gdje je predavao opću povijest te povijest umjetnosti. U mladosti je sudjelovao u radu Saveza hrvatskih orlova i bio je jedan od visokopoziciranijih članova (od 1924. do 1929. godine član je vodstva), te je surađivao s dr. Ivanom Merzom te dr. Ivom Protulipcem. Kad je diktatura jugoslavenskog kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1929. godine dokinula Hrvatski orlovski savez, sva hrvatska mladež iz orlovstva prelazi u novoosnovanu katoličku omladinsku organizaciju križarstva - Veliko križarsko bratstvo i Veliko križarsko sestrinstvo. Žanko je i u križarstvu angažiran i član je njegova vodstva. Istodobno je aktivan i u Katoličkoj akciji. Surađivao je u časopisu Hrvatska smotra kao kazališni kritičar i esejist, a jedno vrijeme bio je i urednik. Kao intelektualac katoličke orijentacije, surađivao je i u drugim publikacijama katoličkog smjera (Franjevački vjesnik, Katolički tjednik, Križ, Život i inima). Godine 1935. objavljuje antologiju Hrvatska marijanska lirika. Žanko je bio dobar govornik francuskog jezika i volio je francusku kulturu i književnost, pa je često prevodio s francuskog jezika na hrvatski jezik. Objavljivao je kazališne i književne kritike te prikaze u časopisima i novinama (Nedjelja, Prosvjetni život, Obzor, Život, Hrvatska smotra, Hrvatska pozornica, Hrvatski narod i inima).[2]

Drugi svjetski rat i nakon rata emigracija uredi

U predratnim vremenima, aktivan je kao hrvatski nacionalist, te s velikim odobravanjem dočekuje nastanak Nezavisne Države Hrvatske. Zbog velikog znanja o kulturi i širokog kulturnog horizonta, ostao je zapamćen kao jedan od najistaknutijih kulturnih djelatnika u hrvatskoj državi. Od 22. travnja 1941. godine do 8. studenoga 1943. godine vrši službu intendanta Hrvatskog državnog kazališta (preteča Hrvatskog narodnog kazališta). U to vrijeme, kazališni život NDH podigao je na visoku razinu, te je pod njegovim vodstvom Hrvatska opera uspješno gostovala u Rimu, Firenci, Veneciji tijekom travnja 1942. godine i Beču 1943. godine. Međutim, prebacuje se u diplomatske vode. Dne 28. listopada 1943. godine imenovan je izvanrednim poslanikom II. reda i odlazi u Francusku te se nalazi u Parizu kao voditelj Kulturno-gospodarskog izaslanstva Hrvatske u Francuskoj.[1] Od 1944. godine na čelu je Hrvatskog saveza kulturnih i prosvjetnih društava. Kratko vrijeme je bio na čelu hrvatske misije u Vichyu, odakle se nakon savezničkog iskrcavanja na Normandiji, vraća u Zagreb. U svibnju 1945. napušta domovinu i nalazi se u izbjegličkoj skupini koju saveznici iz Austrije prebacuju u saveznički zarobljenički logor u Fermu gdje je bilo 2.400 hrvatskih logoraša i u kojem je boravio od 1945. do 1947. godine. Za to vrijeme izabran je za predsjednika logorskog odbora. Potom studira godinu dana u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani, na Antonijanumu i Papinskom orijentalnom institutu. Koncem travnja 1947. Englezi su iz Ferma odvezli dvadeset hrvatskih izbjeglica, od kojih su deset izručili Jugoslaviji, a ostale su, među njima i Žanka, smjestili u rimsku tamnicu „Regina Elena“. Iz te tamnice oslobodili su Žanka i još pet Hrvata, skupina hrvatskih mornara s Crnog mora, a vođa pothvata bila je ličanka Anka Rukavina, inženjerka agronomije. Žanko bježi u Argentinu, u mjesecu travnju 1948. godine, gdje postaje upraviteljem knjižnice u velikom isusovačkom kolegiju u San Miguelu kraj Buenos Airesa. Tu je s ocem I. Quilesom, S.J. organizirao je, 1952. godine, Međunarodnu bibliografsku izložbu filozofije XX. stoljeća.

Godine 1954. prelazi u Venezuelu, u Caracas, gdje najprije na Katoličkom sveučilištu Andrés Bello predaje "Povijest ideja" (od 1954. do 1956. godine)[1] i radi kao knjižničar na Katoličkom sveučilištu. Potom radi kao privatni činovnik od 1956. do 1961. godine,[1] a 1961. godine postaje profesor humanističkih znanosti na Centralnom sveučilištu u Venezueli i Agronomskom fakultetu u Maracayu, gdje je predavao bibliografsku dokumentaciju i tehničke komunikacije. Na Sveučilištu je ostao sve do smrti.

U emigraciji Žanko je surađivao s brojnim emigrantskim časopisima (Hrvatska revija,[3] Novi život, Republika Hrvatska, Studia croatica i inima), gdje je najviše pisao o hrvatskim povijesnim osobnostima, te je obrađivao njihova povijesna, književna i filozofska djela. U Venezueli je jedno vrijeme bio i predsjednik starog Društva Hrvata, a potom suosnivač i do smrti član Hrvatskog odbora u Venecueli i član Mjesnog odbora Hrvatskog narodnog vijeća. U svojim radovima, Dušan Žanko ističe svoju osobnu kulturu te naglašava veliku ljubav prema Hrvatskoj. Njegovi članci, eseji i predavanja o književnim, filozofskim, estetskim i povijesnim temama potvrđuju intelektualce „široke erudicije i istančana stila“. Nakon njegove smrti, zalaganjem rodbine i prijatelja, objavljena je, 1987. godine, knjiga pod naslovom Svjedoci, zbornik njegovih najboljih eseja, prikaza i sjećanja u izdanju Knjižnice Hrvatske Revije, München - Barcelona. Pisao je i pod pseudonimima Spiridion Žanko, S, S. Ž., D. Ž. i Spiridion. U bibliografiji Žankovih radova nalazi se oko 80 kazališnih kritika, ocjena i prikaza, 76 književnih kritika i ocjena, 36 članaka vjerskog sadržaja, 36 eseja, 87 ostalih članaka, te samo tri pjesme i tri knjige. Njegov dnevnik i druge bilješke oduzeli su mu u rimskom zatvoru.

Dušan Žanko umro je u Caracasu, 23. siječnja 1980. godine u dobi od 76 godina.

Pjesništvo uredi

Pisao je i pjesme a najpoznatija mu je pjesma u prozi Anđeo čuvar Hrvatske iz 1949. godine.[2]

Djela uredi

  • Hrvatska marijanska lirika: (novija), Naklada knjižare Preporod, Zagreb, 1935. (uredio)[4]
  • Komunizam i kršćani, Istina i život ; knj. 1, Istina i život, Zagreb, 1937. (uredio)[5]
  • Svjedoci: izabrani eseji, prikazi, sjećanja, Knjižnica Hrvatske Revije, München - Barcelona, 1987.
  • Izabrani eseji, Ogranak Matice hrvatske, Sinj, 1993.
  • Svjedoci, domovinsko izd., Školske novine - Pergamena, Zagreb, 1998.
  • Mistika i misterij Povijesti: članci, eseji i studije, prir. i predg. napisao Vladimir Lončarević, Glas Koncila, Zagreb, 2017.

Odličja i spomen uredi

Nositelj je više venezuelanskih odličja.[1][2] Za znanstveni rad i doprinos za razvoj zemlje predsjednik Venezuele Carlos A. Perez odlikovao ga je 1978. godine zvijezdom i ovratnikom Reda Francisco de Miranda 2. stupnja. Iste godine kad je umro, 1980. godine, na Agronomskom fakultetu Centralnog sveučilišta Venezuele, otkrivena je njemu u spomen-ploča kojom su studijske prostorije biblioteke prozvane njegovim imenom.

Izvori uredi

  1. a b c d e f Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 608.
  2. a b c Žanko, Dušan, enciklopedija.hr, pristupljeno 2. ožujka 2019.
  3. Autori i suradnici - Hrvatska revija: Žanko, DušanArhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2019. (Wayback Machine), hrevija.lzmk.hr, pristupljeno 2. ožujka 2019.
  4. Hrvatska marijanska lirika : (novija) / uredio Dušan Žanko, katalog.kgz.hr, pristupljeno 2. ožujka 2019.
  5. Komunizam i kršćani / uređuje D. Žanko ; predgovor za hrvatsko izdanje napisao Daniel Rops ; preveo Krsto Spalatin, katalog.kgz.hr, pristupljeno 2. ožujka 2019.

Vanjske poveznice uredi