Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, poznat i kao Dan crne vrpce[1][2], obilježava se 23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski je dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u 20. stoljeću.[3] Spomendan je uveden odlukom Hrvatskoga sabora, a slijedom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. godine. Europski parlament je 19. rujna 2019. godine donio dodatnu Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP).
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma (Dan crne vrpce) | |
Obilježava se u | međunarodni spomendan |
---|---|
Nadnevak | 23. kolovoza |
Portal o Europi |
Povijest
urediSpomendan potječe od Praške deklaracije o zločinima komunizma od 3. lipnja 2008., koju je, između ostalih, predložio i potpisao Vaclav Havel i brojni članovi Europskog parlamenta. Podsjeća na pakt Hitlera i Staljina.
Dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi. U slobodnom svijetu na taj dan organizirali su se prosvjedi pod nazivom Dan crne vrpce s ciljem upoznavanja svijeta o prikrivanju zločina.
Dana 23. rujna 2008. potpisana je izjava potpore od 409 članova Europskog parlamenta za uspostavu dana sjećanja.[4] Potvrđen je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. odlukom o proglašenju dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma s 533 glasova (44 protiv i 33 suzdržanih).[5] U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na usvajanje i provedbu te Rezolucije.
Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina. Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.[6]
Hrvatska
urediObilježavanjem Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, Hrvatska se pridružila većini zemalja članica EU u kojima se, na preporuku Europskog parlamenta, potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava.
Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. (NN, 76/2006) u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.
Europski je parlament u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji. Hrvatska se tako pridružila Estoniji, Latviji, Litvi, Sloveniji i Švedskoj obilježavanjem 23. kolovoza, Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, dok osamnaest drugih članica obilježava 27. siječnja, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Dodatna rezolucija Europskog parlamenta iz rujna 2019.
urediDana 19. rujna 2019. donesena je Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)). U njoj se podsjeća na suradnju nacista i komunista na početku II. svjetskog rata, ukazujući "da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisali Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata... da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju ... da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni", te se "naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja... podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi". Rezolucija posebno osuđuje negiranje holokausta, širenje desničarskih idelogija i ksenofobije, ali također "tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću...", pri čemu je Europski parlament "duboko zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima". Također se "izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola", te "napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava".[7]
Protivljenje Rusije
urediPrigodom javne prezentacije sovjetskog originala Pakta Ribbentrop-Molotov u kolovozu 2019. godine, Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Ruske Federacije iznosi ocjenu “da je pod postojećim uvjetima, Sovjetski Savez bio prisiljen na sklapanje sporazume o nenapadanju s Njemačkom”. “Postojeći uvjeti“ su se sastojali od nespremnosti zapadnih država da 1939. godine s totalitarnim Sovjetskim Savezom sklope vojni pakt protiv totalitarne Njemačke - nego naprotiv spremnost da s Hitlerom paktiraju, pokazanu u vrijeme Hitlerove aneksije Austrije u ožujku 1938. godine i kod sklapanja Münchenskog sporazuma u kolovozu 1938. godine, te potom mirnog promatranja kako Treći Reich komada Čehoslovačku u studenom 1938. godine. “Prisila“ pod kojom je djelovao Sovjetski Savez je - prema riječima Sergeja Lavrova, ali i prema javno izraženom stavu predsjednika Rusije Vladimira Putina i općenitom stavu vrha suvremene ruske države - obuhvaćala i sudjelovanje u agresiji i podjeli Poljske, agresiju i aneksiju Litve, Latvije, Estonije, te oružanu agresiju na Finsku i Rumunjsku i aneksiju dijelova tih zemalja prvih godina Drugog svjetskog rata; tj ostvarivanje teritorijalnih dobitaka od kojih se Sovjetski Savez poslije nije odrekao.[8]
U prosincu 2019. godine, izrekao je predsjednik Rusije Vladimir Putin da se stavovi izraženi u Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. godine o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe ”ne temelje na ničem stvarnom”, štoviše javno je nazvao stavove Europskog parlamenta ”besramnom laži”.[9] [10]
Valja opaziti da u samom tekstu te rezolucije Europski parlament posve otvoreno tvrdi "da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću" (toč. 15.).
Izvori
uredi- ↑ Sołitz, Edward: Black Ribbon Day, Canadian Polish Research Institute: Toronto, 2014. ISBN 978-0-920517-18-5.
- ↑ Dan crne vrpce: nužno sjećanje za buduće naraštaje. mimladi.hr. Kolovoz 2021. Pristupljeno 2. veljače 2022.
- ↑ Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Narodne novine. 14. studenoga 2019. Pristupljeno 30. prosinca 2019.
- ↑ Tekst prijedloga Deklaracije Europskog parlamenta o danu sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma 23.9.2008.
- ↑ Prihvaćeni tekst Deklaracije Europskog parlamenta o danu sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma 2.4.2009.
- ↑ Poziv Matice hrvatske Hrvatskom saboru: Osuditi zločine komunizma Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2014. (Wayback Machine), "Vijenac" br. 456, rujan 2011.
- ↑ Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP). Europski parlament. Pristupljeno 25. listopada 2019.
- ↑ Andrew Roth. 23. kolovoza 2019. Molotov-Ribbentrop: why is Moscow trying to justify Nazi pact? (engleski). The Guardian. Pristupljeno 12. prosinca 2019.
- ↑ HINA. 11. prosinca 2019. Putin osudio stajalište Europskog parlamenta o paktu Molotov-Ribbentrop. Glas Istre. Pristupljeno 12. prosinca 2019.
- ↑ Vladimir Putin condemns EU stance on Nazi-Soviet WWII pact (engleski). Deutsche Welle. 11. prosinca 2019. Pristupljeno 11. prosinca 2019.
Vanjske poveznice
uredi- Mrežna mjesta
- Hrvatski sabor: "23. kolovoza - Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima" s dopusnicom (preuzeto 11. kolovoza 2011.)
- Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (u svezi obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima)