Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Hrvatski pravopis jest pravilnik hrvatskoga standardnog jezika preporučen za porabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske,[1] a nakladnikom mu je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Nastao je iz htijenja za postizanjem jedinstvenoga i općeprihvaćenoga pravopisa hrvatskoga jezika, te kao pokušaj rješavanja prijepora u hrvatskoj pravopisnoj normi i praksi. Izradbu je preuzeo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, gdje je temeljna zamisao izložena Znanstvenomu vijeću Instituta 13. lipnja 2012. godine. Hrvatski pravopis IHJJ-a nastao je kao rezultat rada znanstvenika Instituta i zainteresiranih jezikoslovaca i drugih zainteresiranih govornika hrvatskoga jezika koji su sudjelovali u javnoj raspravi o pravopisnim pravilima koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja 2013. godine.
Hrvatski pravopis
| |
---|---|
Autor | v. autorski tim IHJJ-a |
Država | Hrvatska |
Jezik | hrvatski |
Vrsta djela | pravopis |
Izdavač | Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje |
Datum (godina) izdanja |
2013. |
Broj stranica | X + 504 |
ISBN broj | ISBN 978-953-7967-07-9 (mrežno izd.), ISBN 978-953-7967-04-8 (meki uvez), ISBN 978-953-7967-08-6 (tvrdi uvez) |
Povijest
urediRadoslav Katičić, kao predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, uputio je 19. listopada 2006. godine ministru Draganu Primorcu dopis u kojem traži od njega raspisivanje natječaja za temeljne jezične priručnike, među kojima je i pravopis,[2] a Dunja Brozović-Rončević iznijela je Vijeću prijedlog[3] Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je predstavljala u Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika, o pisanju jedinstvenoga pravopisa kao neautorskoga djela jer je to jedini način da se konačno riješe prijepori i sredi pravopisna norma i praksa u Hrvatskoj,[4] ali do toga nije došlo dobrim dijelom i zbog činjenice da na taj dopis iz Ministarstva nikad nije stigao odgovor.
Unatoč činjenici da je Hrvatski školski pravopis imao preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, postojanje i uporaba drugih pravopisa (Anića i Silića iz 2001., Badurine, Markovića i Mićanovića iz 2007. i Babića i Moguša iz 2010.) u javnome prostoru, a posebno u odgojno-obrazovnome sustavu, dovelo je do sve češćih zahtjeva profesora hrvatskoga jezika okupljenih oko Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i Društva profesora hrvatskoga jezika da resorno Ministarstvo ipak propiše jedan pravopisni priručnik. Kao rješenje pravopisnoga nereda suizdavač Anić-Silićeva pravopisa Slavko Goldstein predložio je u veljači 2012. godine novoimenovanom ministru Željku Jovanoviću propisivanje jedinstvenoga pravopisa,[5] a prvi korak bio bi objavljivanje Osnovnoga pravopisnoga rječnika u koji bi ušle pravopisne dvostrukosti, te bi se naknadnim praćenjem utvrdilo koja je od njih češća u uporabi i ta bi pravopisna rješenja bila propisana najkasnije krajem 2014. godine za sve škole.
Željko Jovanović je od samoga stupanja na snagu ministra znanosti, obrazovanja i sporta najavljivao donošenje jedinstvenoga pravopisa, te kako će on načiniti sve što je potrebno u cilju donošenja jedinstvenoga pravopisa.[5] Za Jutarnji list ministar je izjavio kako će podrobno proučiti zamisli Slavka Goldsteina, te imenovati radnu skupinu od tri člana koja će biti zadužena za izradbu temeljnoga rječnika i naznačiti priznate jezikoslovce koji bi bili recenzentima jedinstvenoga pravopisa. Nedugo nakon te najave ministar Željko Jovanović raspustio je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika s obrazloženjem da Vijeće u svojih sedam godina djelovanja nije odradilo jedno od temeljnih pitanja zbog kojega je i osnovano, a to je rješavanje pravopisnoga pitanja.
Unatoč već praktički postignutome dogovoru ministra Željka Jovanovića s posebnim savjetnikom premijera Zorana Milanovića za kulturu Slavkom Goldsteinom o načinu rješavanja pravopisnih problema u hrvatskome školstvu, novoizabrani ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić, vodeći se Strategijom[6] Instituta, iznio je u lipnju 2012. godine ideju da Institut kao krovna znanstvena ustanova za proučavanje hrvatskoga jezika treba riješiti hrvatski pravopisni problem. Osnovne postavke koje je iznio[7] bile su: pravopis će načiniti znanstvenici iz Instituta, radna inačica pravopisa stavit će se na internet na jednomjesečnu javnu raspravu, a nakon eventualnih preinaka nakon javne rasprave dat će se na recenziju stručnjacima te će naposljetku biti postavljen na internet potpuno besplatno kao javno dobro.
Navedeni su i svi autori, ali uz napomenu da će konačnu inačicu pravopisa usuglasiti i dati pravorijek znanstvenici u Znanstvenome vijeću Instituta, a ako ikad bude tiskan kao knjiga, na njegovim koricama neće biti navedeni autori.
Radna inačica (bez pravopisnoga rječnika) Hrvatskoga pravopisa objavljena je na mrežnoj adresi http://pravopis.hr/ 15. travnja, a istoga je dana objavljena i distribuirana uz Večernji list u gotovo 100.000 primjeraka. U javnu raspravu uključilo se više od 400 jezikoslovaca i stručnjaka raznih struka te ostalih zainteresiranih govornika hrvatskoga jezika, a nakon što je Uredništvo neke primjedbe potpuno, a neke djelomično prihvatilo, konačna inačica usvojena je na sjednici Znanstvenoga vijeća Instituta 4. lipnja 2013. godine.
Konačna inačica je proslijeđena recenzentima: Anti Beženu s Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu (pokretaču peticije za donošenje jedinstvenoga pravopisa[5]), Ivanu Zoričiću s Filozofskoga fakulteta u Puli (bivšemu članu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika), Marku Aleriću s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Marijani Horvat i Ankici Čilaš Šimpraga s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Sve su recenzije[8] postale javne na dan kad je Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje postao javno dobro na adresi pravopis.hr 27. lipnja 2013. godine. Kao tiskano izdanje Hrvatski pravopis predstavljen je u Muzeju Mimara 16. prosinca 2013. godine.[9]
Izvori za pisanje pravopisa
urediMeđu izvorima za pisanje pravopisa osim svih dosadašnjih pravopisnih izdanja počevši od Pravopisa jezika ilirskoga Josipa Partaša iz 1850. našli su se i zaključci[10] Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Među izvorima se ne pojavljuju sva izdanja hrvatskih pravopisa.
Preporuka Ministarstva
urediNa temelju činjenice da je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje znanstvena ustanova kojoj je temeljna djelatnost proučavanje hrvatskoga jezika te objavljivanje znanstvenih i stručnih djela iz područja hrvatskoga jezika te na temelju pet stručnih ocjena jezikoslovnih stručnjaka, među kojima su i neki od najvećih autoriteta na području metodike nastave hrvatskoga jezika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta 31. srpnja 2013. godine preporučilo[1] je Hrvatski pravopis Instituta za uporabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske. Tom je preporukom ukinuta dotadašnja preporuka Hrvatskom školskom pravopisu Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta prilikom pripreme novih udžbenika za šk. god. 2014./2015. tražilo je od svih nakladnika da ih usklade s Hrvatskim pravopisom IHJJ-a, što su svi i poslušali pa su udžbenici svih nakladnika usklađeni s jedinstvenim pravopisom.
Osobitosti
urediHrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje prvi je pravopis hrvatskoga jezika nastao kao rezultat rada jezikoslovaca i govornika hrvatskoga jezika. Kao najveća prednost ističe se njegova mrežna dostupnost, a najveća mu je novost da je sporna dvostruka rješenja (neću − ne ću, strelica − strjelica, podaci − podatci) iz Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša iz 1994. ostavio, ali su uvedene dvije kategorije: preporučene i dopuštene inačice. Tako je neću postao preporučena, a ne ću dopuštena inačica, strelica je preporučena, a strjelica dopuštena, podatci su preporučeni, a podaci dopušteni. To je uvedeno i zbog toga da se pomire dvije različite pravopisne kodifikacije koje su bile praktički najveća razlika među dvjema, odnosno trima pravopisnim strujama. Hrvatski pravopis IHJJ-a donio je još dvije važne novosti: prvi put je u nekom priručniku uvršteno rukopisno pismo kao rezultat rada znanstvenoga projekta (suradnja Učiteljskoga fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti), a osim što je u tekst pravopisa uvršteno i brajično pismo te znakovno pismo za gluhe i nagluhe, cijeli je sadržaj na mrežnoj stranici pravopis.hr prilagođen slijepim osobama, za što je toj stranici dodijeljena potvrda[11] Hrvatske udruge za promicanje i razvoj tiflotehnike (HUPRT).
Osporavanja
urediOdmah nakon najave pisanja jedinstvenoga pravopisa Instituta javili su se i prvi osporavatelji[12] cijele ideje prognozirajući kakva će rješenja u pravopisu biti te strahujući da će to dovesti do još većega nereda u hrvatskoj pravopisnoj praksi. No, najžešći kritičari osim ruskoga kroatista A. R. Bagdasarova, koji je napisao velik broj izrazito negativnih kritika o samoj ideji, ali i o izvedbi i pravopisnim rješenjima koja se nalaze u Hrvatskome pravopisu IHJJ-a, bili su autori na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća: književnici Hrvoje Hitrec i Nenad Piskač, a stručni ocjenitelji Babić-Moguševa Hrvatskoga pravopisa iz 2010. Mario Grčević, Nataša Bašić te Sanda Ham, ujedno i suautorica sa Stjepanom Babićem i Milanom Mogušem Hrvatskoga školskoga pravopisa, također su se protivili samoj ideji pisanja pravopisa jer je, po njihovu mišljenju, sve s pravopisom bilo u najboljem redu. Jednakoga je mišljenja o nepotrebnosti pisanja jedinstvenoga pravopisa bio i Radoslav Katičić, bivši predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, koji se oštro usprotivio[13] pisanju pravopisa, a i cijeli Razred za filološke znanosti HAZU-a (kojega su članovi akademici Stjepan Babić i Milan Moguš) također je izdao negativno mišljenje[14] o načinu na koji se želi riješiti, po njima, nepostojeći pravopisni problem. I Matica hrvatska, kao izdavač Hrvatskoga pravopisa Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića, reagirala je izjavom[15] u javnosti protiv Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Urednici i autori Hrvatskoga pravopisa Instituta odgovorili su i Razredu za filološke znanosti HAZU-a[16] i Matici hrvatskoj.[17]
Autorski tim
urediAutorski tim Hrvatskoga pravopisa čine: Željko Jozić, glavni urednik; urednici: Goranka Blagus Bartolec, Lana Hudeček, Kristian Lewis, Milica Mihaljević i Ermina Ramadanović, te ostali autori Matea Birtić, Jurica Budja, Barbara Kovačević, Ivana Matas Ivanković, Alen Milković, Irena Miloš, Tomislav Stojanov i Kristina Štrkalj Despot.
Suradnice
urediU početku su na izradbi surađivale i Tomislava Bošnjak Botica te Ivana Oraić Rabušić.[18]
Nagrada
urediU listopadu 2014. godine autori Hrvatskoga pravopisa osvojili su Nagradu Ivan Filipović u području znanstvenoga i stručnoga rada.[19]
Oprema
urediTiskan je na papiru iz izvora koji odgovornim gospodarenjem proizvode papir. Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje jedna je od rijetkih knjiga na hrvatskome jeziku kojoj je svaki primjerak obrojčen.
Izvori
uredi- ↑ a b Preporuka za uporabu Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2014. (Wayback Machine), Klasa: 602-01/13-01/00789, Urbroj: 533-18-13-0002, od 31. srpnja 2013. Pristupljeno 18. listopada 2014. na službenim mrežnim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje, Zagreb.
- ↑ Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika, dopis ministru Draganu Primorcu od 19. listopada 2006., str. 110-111: "Pod drugom točkom dnevnoga reda Razno predsjednik je konstatirao da će, kako je u raspravi na prethodnim sjednicama već rečeno, rad Vijeća biti zaokružen tek ako potakne pisanje i izdavanje temeljnih jezičnih priručnika (pravopisa, gramatike, rječnika, jezičnoga savjetnika, a možda i kojega drugog), koji će utemeljiti novo razdoblje hrvatskoga standardnog jezika onako kako su isto takvi priručnici utemeljili proteklo razdoblje"
- ↑ Mislav Ježić, »Naše pravopisne dvojbe često su tek naši psihički problemi«, 30. travnja 2013. razgovor s Tomislavom Čadežom. U knjizi: Tomislav Čadež, Bitka za pravopis : što kažu akademici i drugi glavni stručnjaci o novome pravopisu, o starima, i o sudbini hrvatskoga jezika : 1995. – 2013., EPH Media d. o. o., Zagreb, 2013., ISBN 978-953-338-068-1, str. 102. – 117., navod sa str. 108. (NSK)
- ↑ Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika, dopis ministru Draganu Primorcu od 19. listopada 2006., str. 111
- ↑ a b c Ivana Kalogjera, Goldstein nudi rješenje Jovanoviću: Ministre, moramo imati jedinstveni pravopis, i to onaj koji ljudi žele Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. listopada 2014. (Wayback Machine), Jutarnji list, Europa digital d. o. o., Zagreb, 17. veljače 2012. − pristupljeno: 18. listopada 2014.
- ↑ Strategija Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2010-2015.
- ↑ Tomislav Čadež, Povijesni projekt Instituta za hrvatski jezik: Počinjemo raditi novi pravopis! Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2013. (Wayback Machine), Jutarnji list, Europa digital d. o. o., Zagreb, 28. lipnja 2012. − pristupljeno: 18. listopada 2014.
- ↑ Recenzije Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a
- ↑ Irena Dizdarević, Konačno i tiskano izdanje Hrvatskoga pravopisa Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2014. (Wayback Machine), Hrvatska radiotelevizija, Hrvatski radio, 16. prosinca 2013. u 13.33. Pristupljeno 22. rujna 2014.
- ↑ Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika
- ↑ HUPRT: Potvrda o pristupačnosti Hrvatskoga pravopisa slijepim i slabovidnim osobama, 15. studenoga 2013.
- ↑ Artur R. Bagdasarov: Načertanije MZOŠ-a i ministrova savjetnika Goldsteina, Jad i čemer hrvatskoga pravopisa, portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 2. srpnja 2012., pristupljeno 17. listopada 2014.
- ↑ Razgovor s akademikom Radoslavom Katičićem: Pravopis već imamo - sve drugo je nasilje, Školske novine, br. 17, str. 15-18, 7. svibnja 2013., pristupljeno 17. listopada 2014 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014.
- ↑ Razred za filološke znanosti HAZU-a: Izrada novog pravopisa unosi nestabilnost i nemir u jezična pitanja, Novi list, 23. travnja 2013., pristupljeno 17. listopada 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Matica hrvatska: Pravopis IHJJ-a ispod razine postojećih pravopisa, dnevnik.hr, 8. svibnja 2013., pristupljeno 17. listopada 2014.
- ↑ Izjava Uredničkoga vijeća i autora Hrvatskoga pravopisa na izjavu Razreda za filološke znanosti HAZU-a. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Uredništvo i autori Hrvatskoga pravopisa u povodu izjave Predsjedništva Matice hrvatske od 7. svibnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2014. Pristupljeno 17. listopada 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Željko Jozić, »Sve nas dijele samo dvije-tri pravopisne sitnice«, 28. lipnja 2012., Jutarnji list, Razgovor s dr. Željkom Jozićem (razgovarao novinar i književni kritičar Tomislav Čadež). U knjizi: Tomislav Čadež, Bitka za pravopis : što kažu akademici i drugi glavni stručnjaci o novome pravopisu, o starima, i o sudbini hrvatskoga jezika : 1995. – 2013., EPH Media d. o. o., Zagreb, 2013., ISBN 978-953-338-068-1, str. 90. – [94.], navod sa str. 92. (NSK)
- ↑ Nagrada Ivan Filipović Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2014. (Wayback Machine) za 2013. godinu u području znanstvenoga i stručnoga rada. Odbor za dodjelu Nagrade Ivan Filipović na sjednici održanoj 26. rujna 2014. godine odlučio je da se godišnja državna Nagrada Ivan Filipović u području znanstvenoga i stručnoga rada za 2013. godinu dodijeli skupini znanstvenika i stručnjaka Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje za Hrvatski pravopis.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.