Ironija

Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia = hinjeno ignoriranje) je jezični izraz i figura u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju izraza, upotrijebljenih riječi.

Ironija je oblik crnog humora (v. humor). Od ironije su jači sarkazam i groteska.

Primjeri ironije

• Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u dramskom komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike. U svakodnevnom govoru ironiju i sarkazam se teško razlikuju. Rijetko će ljudi dati školske primjere sarkazma i ironije. Ali,razlika je u tome da je ironija slično što i sarkazam, samo što je sarkazam uvredljiviji od ironije.

• Osim u govoru, ponekad se spominje i ironija života. (npr. Kad u Ulici Nikole Tesle nestane struje.)

• Ironija u svakodnevnome govoru:

Uf, stvarno odlično igraš nogomet.

Ma, super si odradio posao.

Ljepšu osobu u životu nisam vidio.

Plivaš kao kamen, roniš kao daska.

Voziš kao Schumacher.

I gol i bos i još mu je zima.

Imaš predivne zube boje zlata.

Imaš odličan vid, kao krtica.

• Ironija kao stilsko sredstvo u poeziji:

Na lijepo mjesto zaveo me put! (Antun Gustav Matoš, „1909.”)

• Sarkazam je okrutna, zajedljiva poruga, najčešće u obliku ironije.

Koliko te, Prospere, volim, teško ti saznati nije/Kad želim, da sa zemlje odeš u nebo što prije.

(Ivan Česmički, epigram Prosperu)

Nedovršeni članak Ironija koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.