Otvori glavni izbornik

Ivan Budinčević (Subotica, 27. siječnja 1955.), bivši je bački hrvatski nogometaš, a danas je nogometni trener. Branio je u nekoliko klubova, a najviše se pamti njegovo razdoblje u splitskom Hajduku.

Ivan Budinčević
Osobni podatci
Puno ime Ivan Budinčević
Nadimak Budo, Muki
Rođen 27. siječnja 1955.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1971. - 1976.
1976. - 1981.
1981. - 1983.
1983. - 1988.
1991. -


- 2000.
Bačka Subotica
Spartak Subotica
Hajduk Split
Olimpija Ljubljana
Dinamo Vinkovci
Obilić (Novi Kneževci)
Radnički (Bajmak)
Zorka (Subotica)
Aleksa Šantić (Aleksa Šantić)


0102 000(0)
Reprezentativna karijera
1975. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
Trenerska karijera
Bačka (Subotica)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Igračka karijeraUredi

Klupska karijeraUredi

Vratarsku karijeru je počeo u "Bačkoj". Nastavio je u "Spartaku" iz Subotice, a potom je našao veliki angažman. Otišao je u splitski Hajduk, s kojim je osvojio naslov prvaka Jugoslavije u nogometu u sezoni 1978./79.

Poslije je branio u Sloveniji, u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim se vratio u Hrvatsku, gdje je 5 godina branio u vinkovačkom Dinamu, sve do 1988. godine kada je uslijed teške ozljede nastale preoštrim startom igrača bugojanske Iskre skoro ostao zauvijek paraliziranim, a i sam život mu je bio u opasnosti. Naime, protivnički igrač je naletio na njega i koljenom ga udario u glavu, od čega je Budinčeviću pukao vratni kralježak. Zbog tih očitih razloga, a radi izbjegavanja ugrožavanja svoga zdravlja, Budinčević je u svojoj 33. godini prekinuo igračku karijeru.

No, zbog egzistencijskih problema i potrebe kako bi netko zaradio novac za obitelj, Ivan Budinčević se samo tri godine poslije reaktivirao i već 1991. godine nastavio je braniti, uglavnom u nižerazrednim vojvođanskim klubovima. Branio je do 2000. godine, kada se, u 45. godini,[1] konačno ostavio igračkog nogometa.

Reprezentativna karijeraUredi

Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju nastupao je na VII. Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. godine.[2]

Trenerska karijeraUredi

Bio je tehniko nogometne reprezentacije hrvatske manjine iz Vojvodine,[3] na 2. EP hrvatskih nacionalnih manjina 2009. godine. Također bio je tehniko i vođa puta na Drugom Europskom prvenstvu manjina u Njemačkoj 2012. godine kada je nogometne reprezentacije hrvatske manjine osvojila treće mjesto.[4]

Danas živi u Bajmaku, a trenira vratare Bačke 1901. Trenirao je vratare i u ONK Tavankutu.[2]

PriznanjaUredi

IzvoriUredi

  • Slobodna Dalmacija Ivan Budinčević: Svi su me zaboravili, a ja skoro gladujem!, 29. siječnja 2011.
  1. Vratar Hajduka iz zlatne generacije: Radio bih bilo što da zaradim za kruh. Kopam, orem, sijem..., jutarnji.hr, 5. veljače 2011., pristupljeno 27. siječnja 2018.
  2. 2,0 2,1 Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, knj. 4, Bu, gl. ur. Slaven Bačić, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2005., ISBN ISBN 85-85103-06-1, str. 12., pristupljeno 27. siječnja 2018.
  3. Hrvatska riječ Treći u Europi, 26. lipnja 2009.
  4. Petar Kuntić, Završeno drugo Europsko prvenstvo manjina u Njemačkoj. Hrvati iz Srbije treći u Europi, dshv.rs, 25. lipnja 2012., pristupljeno 28. siječnja 2018.

Vanjske povezniceUredi