Jantar
Jantar (ruski iz latinskog), ćilibar (turski iz perzijskog) u značenju "koji privlači slamu", ili sukcinit (latinski), fosilna je smola crnogoričnog drveća očvrsnula sedimentacijskim procesom. Pripada skupini organskih minerala.
Mjestimično se nalazi u velikim količinama. Najveća nalazišta su na obalama Baltika, u Rusiji (Kalinjingrad) i Rumunjskoj,[1] Njemačkoj i Burmi.
Morfologija i unutrašnja građaUredi
Jantar je amorfan. Tvori gomolje, oblutke, sige i impregnacije. Može sadržavati uklopljene fosile kukaca i biljaka te mjehuriće zraka. Takvi primjerci s inkluzijama vrlo su rijetki, ima ih samo 15%.[2]
Kemijska i fizikalna svojstvaUredi
Ima nestalan kemijski sastav, iako je većim dijelom C12H20O. Tvrdoća mu je 2 - 2,5. Lom mu je šljokast. Ima bijel ogreb te mastan i smolast sjaj. Trljanjem postaje električno negativan. Zbog male gustoće pliva na vodi. Ima izraženu fotoluminiscenciju. Izgara svijetlim plamenom uz ugodan aromatičan miris.[2]
Proziran je ili djelomično proziran, žut kao vosak ili med, narančast, crven ili smeđ. Rijetko je zelen, ljubičast ili crn.[3]
PrimjenaUredi
U prošlostiUredi
S obzirom na vjerovanja u njegove magične moći, potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Faetonom. U antici je često povezivan s raznim vjerovanjima, pa se nosio kao amajlija i nakit. Smatralo se da daje hrabrost pa su ga rimski gladijatori nosili u borbama u areni. Stari su ga Rimljani nazivali zlatom sjevera zbog žute boje i nalazišta u sjevernim krajevima. S obala Baltika dopremao se sve do Akvileje (jantarski put). Stari Kinezi izrađivali su vaze od jantara.[2]
DanasUredi
I dan danas služi za ukrašavanje, kao nakit. U industriji se koristi kao izolacijski materijal, te u proizvodnji lakova.
Imitacije jantara izrađuju se od stakla, plastike i sintetičkih smola; kao imitacija služi i kopal, tvrda smola tropskog drveća.[3]
BilješkeUredi
- ↑ Vujić, Antun, ur. 2006. Opća i nacionalna enciklopedija. 9. Pro leksis. Zagreb. ISBN 953-7224-09-0
- ↑ a b c Jantar - Mineral expo - naučite sve što Vas zanima o jantaru. Mineral expo. 6. siječnja 2014. Pristupljeno 7. studenoga 2021.
- ↑ a b Vrkljan, Maja. 1998. Mineralogija : udžbenik za srednje škole. Zrinka Kadrnka Šilhard. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 953-0-21302-6. OCLC 440182663
Vanjske povezniceUredi
- IPS Publications on amber inclusions Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2005. Internacionalno Paleontomološko Društvo: Znanstveni članci o jantaru
- Gewinnung & Verarbeitung des Bernsteins(1883.)