Akvileja

Talijanske općine
Akvileja
Comune di Aquileia
Regija:Friuli-Venezia Giulia
Pokrajina:Udine (UD)
Koordinate:45°46′N 13°22′E / 45.767°N 13.367°E / 45.767; 13.367
Visina:5 m
Površina:36,84 km2
Stanovništvo:3493 (31. prosinca 2012.)
Gustoća stanovništva:94,82 stan./km2
Poštanski broj:33051
Pozivni broj:0431
ISTAT-broj:030004
Svetac zaštitnik:Sveti Hermagoras
Akvileja na zemljovidu Italije
Akvileja
Akvileja
Akvileja na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.aquileia.ud.it

Akvileja (lat. Aquileia, tal. Aquileia, sloven. Oglej) je naselje na rijeci Natisone, 10 kilometara od Jadranskog mora, osnovano 181. pr. Kr. kao rimska vojna kolonija s ciljem osiguranja sjeverne Italije od Kelta.

Karta stare Aquilee s prikazom širenja grada

Talijanski gradić na mjestu antičke Akvileje, Aquilee na furlanskom dijalektu, danas ima preko 3.400 stanovnika, pripada provinciji Udine, i uz Ravennu, najvažnije je arheološko nalazište sjeverne Italije.

Povijest

uredi
 
Akvileja u Nürnberškim kronikama iz 1493. god.

Nalazeći se desetak kilometara južno od donjeg toka rijeke Soče i nekih 7 kilometara od mora, Akvileja je predstavljala uporište za zatvaranje uskog pojasa između Alpa i Jadranskog mora. Radi povoljnog položaja prerasla je iz vojnog logora u grad, a bila je i glavna baza za rimske vojne operacije prema rijeci Dunavu. Kao godina osnivanja uzima se 181. godina.[1] Akvileja je bila kanalima povezana s morem, a u nju su vodili i mnogi putovi. U 4. stoljeću bila je četvrti grad Italije, poslije Rima, Milana i Capue i jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova.[1] Posljedica toga je da je danas Akvileja uz Ravenu najvažnije arheološko nalazište sjeverne Italije.[1] Iskapanja su pronašla brojne starorimske ostatke, a većina ih je još neotkrivena pod livadama.[1] Godine 340., Car Konstantin II. je ubijen ispred gradskih zidina u pokušaju da zauzme grad od svoga brata Konstansa. Godine 381. tu je održan Akvilejski koncil pod predsjedanjem svetog Ambrozija, na kojem je osuđeno arijanstvo.[2]

Huni su je zauzeli 452. godine poslije tromjesečne opsade i sravnili je sa zemljom. Akvileja se obnovila sve do ponovnog pada pod Langobarde 568. godine. Langobardski vojvoda od Furlanije je vladao Akvilejom i okolicom iz Čedada (Cividale) sve dok 774. godine Karlo Veliki nije zauzeo Lombardiju i načinio je franačkim vojvodstvom s vojvodom Erikom Furlanskim na čelu.

Pod franačkom vlašću život krajem 8. i početkom 9. stoljeća vraća u ove krajeve.[3] Akvilejski biskup koje je bio u zbjegu u Gradu vratio se i dobio je naslov patrijarha.[3] Pod nadzorom akvilejske patrijaršije pokrštavani su i Hrvati.[4] S propašću franačke države u 10. stoljeću stanovnici su pretrpjeli pljačkaške napade Mađara. Do 11. stoljeća, Akvilejski patrijarh je postao dovoljno snažan da osigura privremenu vlast nad Furlanijom i Akvilejom. Tako je Car Svetog Rimskog Carstva dao patrijarhu tu regiju u feudalni posjed. No, patrijarhov autoritet je konstantno bio razlogom teritorijalnih razmirica okolnog plemstva. U prvoj polovici 11. stoljeća Akvileja je obnovljena, a obnovu je vodio partijarh. Od tad se naziva Aglei, Aglaj, hrvatski Oglej, slovenski Oglaj.[2] Pada pod Mletačku Repubilku 1420. godine.[2]

Patrijaršija je naposljetku ukinuta 1751. godine, i ova oblast je potpala pod jurisdikciju biskupije u Udinama i Gorici.

Znamenitosti

uredi
 
Unutrašnjost patrijarhalne bazilike s podnim mozaikom.
Arheološka zona i patrijarhalna bazilika u Akvileji
  Svjetska baštinaUNESCO
 
Država  Italija
Godina uvrštenja1998.
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:825

Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova. Iskapanja su otkrila jednu ulicu i sjeverozapadni kut gradskih zidina, dok Državni arheološki muzej sadrži preko 20,000 natpisa, skulptura i drugih starina (staklenih posuda, rimskog novca i dr.) iz Akvileje. Većina rimskih ostataka još leži neotkriveno pod livadama Akvileje, čineći veliko arheološko bogatstvo - najveći netaknuti rimski grad.

Patrijarhalna bazilika je veličanstvena građevina s podnim mozaikom, a igrala je ključnu ulogu u pokrštavanju velikog dijela središnje Europe u ranom srednjem vijeku. Ovu baziliku s ravnim krovom podigao je patrijarh Poppo 1031. godine na mjestu starije crkve, a dogradio ju je 1379. godine patrijarh Marquad u gotičkom stilu.

Romaničko-gotička fasada je povezana s dvorištem tzv. Paganske crkve i ostatkom krstionice iz 5. stoljeća. Unutrašnjost je trobrodne bazilike s podnim mozaicima iz 4. stoljeća, dok je drveni krov iz 1526. godine, a freske na zidovima iz različitih doba; u kapeli sv. Petra su iz 4. st., u apsidi su iz 11. stoljeća. Tzv. "Kripti freski", ispod prezbiterija, nalazi se ciklus freski iz 12. stoljeća s prikazom korijena kršćanstva u Akvileji i sv. Hermagorasa, prvog biskupa.

Zbog toga su arheološke iskopine i patrijarhalna bazilika upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1998. godine.

Prijateljski gradovi

uredi

Izvori

uredi
  1. a b c d Akvileja - raskrižje Rimskog carstva[neaktivna poveznica], 10. svibnja 2012.
  2. a b c Akvileja - Hrvatska enciklopedija
  3. a b R.Matijašić, Akvileja, Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  4. Pokrštavanje HrvataArhivirana inačica izvorne stranice od 6. veljače 2010. (Wayback Machine), Croatian History

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Akvileja