Jezgrine pore
Jezgrine pore su rupice u ovojnici stanične jezgre. Ima ih od 3000 do 5000.[1] Promjera su od 5 do 100 µm.[2]One propuštaju određene tvari iz jezgre (mRNK) i u jezgru (proteini).[1] Kad transkripcijom nastane rRNK i spoji se s proteinima, nastaje kompleks koji se odvaja od jezgrice i kroz jezgrine pore izlazi iz jezgre u citoplazmu gdje se poslije formiraju ribosomi.[1] Zahvaljujući porama postoji skladna komunikacija jezgre i citoplazme.[3] Oko svake pore je anulus, proteinski prsten. Anulus se odgovoran za kontrolirani promet molekula.[3]
Na mjestima gdje su pore spajaju se vanjska i unutarnja membrana.[1]
Izvori
uredi- ↑ a b c d Stanična jezgra Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2014. (Wayback Machine), Veterinarski fakultet
- ↑ Meštrović, Ozrenka. 292. Molim vas da mi napišete nešto o građi i funkciji stanice. Odgovori na postavljena pitanja iz biologije. Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb. Pristupljeno 24. prosinca 2014.
- ↑ a b jezgra, stanična. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20. studenoga 2014.
Vanjske poveznice
uredi- Stanična jezgra[neaktivna poveznica], Medicinski fakultet u Rijeci, str. 5-8
- Šver, Lidija. Endomembranski sustav, organeli stanice Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. prosinca 2014. (Wayback Machine), PBF Zagreb, str. 5-6
- Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2017. (Wayback Machine) Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 5