Stanična jezgra

Stanične strukture

Plazmatska membrana

Jezgra

Jezgrica

Mitohondrij

Kloroplast

Endoplazmatski retikulum

Golgijev aparat

Lizosom

Peroksisom

Vakuole

Ribosomi

Citosol

Citoskelet

Stanična stijenka

Stanična jezgra nosi staničnu genetsku uputu koja određuje razvoj organizma. Okružena je dvjema membranama (jezgrinom ovojnicom), sastavljena od bjelančevina i dvaju slojeva lipida. Ona sadrži brojne rupice (jezgrine pore), koje propuštaju određene tvari iz jezgre i u jezgru. Jezgra sadrži jezgricu u kojoj se formiraju dijelovi ribosoma koji odvojeno izlaze u citoplazmu gdje se spajaju u ribosom.

Prvi ju je opisao Robert Brown 1831. godine. U jezgri se nalazi mala organela, jezgrica koja diktira sintezu molekule RNK. Uloga: u sebi nosi genski materijal iz kojeg dolaze upute za sve životne aktivnosti stanice, u njoj je smještena molekula DNK koja je povezana proteinima i smještena u nukleoplazmu, unutarnji prostor jezgre.

Sljedeće strukture čine staničnu jezgru:

• jezgrina ovojnica
• jezgrina lamina
• nukleoplazma
• jezgrin matriks
• kromatin/kromosomi
• stanična jezgrica

Uloga stanične jezgre je:

• genska informacija u DNK
• reduplikacija (odvostručenje) DNK
• transkripcija (prepisivanje) DNK
• RNK-obrada ("RNA splicing")
• dioba (mitoza, mejoza)
• izgradnja ribosomskih podjedinica

Vidi

• mala jezgrena RNK

Vanjske poveznice

• Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu  Inačica izvorne stranice arhivirana 25. ožujka 2017. Jezgra i organizacija nasljedne tvari, Unutarnja organizacija jezgre, slajd 6-7

Nedovršeni članak Stanična jezgra koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.