Jonsko more
Jonsko more (grčki: Ιόνιο Πέλαγος, latinski: Mare Ionium, talijanski: Mare Ionio, albanski: Deti Jon), dio Sredozemnog mora koji se nalazi između Albanije i Grčke na istoku, Sicilije na jugozapadu i Italije na zapadu i sjeverozapadu. Iako su ga stariji autori smatrali dijelom Jadranskog mora, Jonsko more se sada smatra zasebnom morskom površinom. U Jonskome moru južno od Grčke, u tzv. Bezdanu Kalipso, izmjerena je najveća dubina u Sredozemlju (5267 m). Bezdan Kalipso je seizmički vrlo aktivno područje.
Jonsko more | |
|---|---|
| More | |
 Rt Drastis na Krfu i Jonsko more | |
 Položaj Jonskog mora | |
| Položaj | |
| Koordinate | 38°N 19°E / 38°N 19°E |
| Smještaj | Južna Europa |
| Države | |
| Granična mora | Jadransko more, Tirensko more, Sredozemno more |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 730 km |
| Širina | 460 km |
| Dubina | |
| • Najveća | 5267 m |
| Salinitet | 35 ‰ |
| Rijeke i otoci | |
| Pritoci | Simeto, Neto, Sinni, Agri, Ahelos, Alfej |
| Otoci | 50-ak |
  Jonsko more Jonsko more na zemljovidu Sredozemlja  | |
Jonsko more povezano je s Tirenskim morem Mesinskim vratima, a s Jadranskim morem Otrantskim vratima. Najveći otoci u ovome moru smješteni su duž njegovoga istočnog ruba i teritorijalno pripadaju Grčkoj. To su Krf, Zakintos, Kefalonija, Itaka, i Lefkada, tj. Jonski otoci.
Najvažnije trajektne veze su između Patrasa u Grčkoj i Brindisija i Ancone u Italiji, koje prelaze istočnim i sjevernim dijelom Jonskoga mora, te veze iz Pireja prema zapadu.
Etimologija
urediJonsko more potječe od latinskoga Mare Ionium, ranije od starogrčkoga Ἰόνιος θάλασσα (latinizirano: "Iónios thálassa") i vjerojatno nije povezano s drevnom Jonijom, niti s tradicionalnim grčkim plemenom Jonima čije se ime piše sa slovom omega umjesto omikrona. Prema legendi more nazvano po starogrčkoj mitološkoj ljepotici Iji (Ἰώ, latinizirano: Iṓ), kćerki riječnoga božanstva Inaha i Herinoj svećenici, u koju se Zeus zaljubio i pretvorio ju u junicu da bi ju sakrio od ljubomorne Here. Hera je prozrela prevaru i progonila Iju, koja je preplivala Jonsko more kako bi pobjegla od Herina gnjeva.[1]
Prema drugoj legendi, more je dobilo ime po liku iz grčke mitologije Joniju, sinu Dura i unuku Epidamna, koji je pak bio sin Posejdona, boga mora i potresa.
Opseg
urediMeđunarodna hidrografska organizacija definira granice Jonskoga mora na sljedeći način:[2]
- Na sjeveru. Linija koja ide od ušća rijeke Butrinto (39°44'N) u Albaniji, do rta Karagol na Krfu (39°45'N), duž sjeverne obale Krfa do rta Kephali (39°45'N) i odatle do rta Santa Maria di Leuca u Italiji.
- Na istoku. Od ušća rijeke Butrinto u Albaniji duž obale do rta Matapan.
- Na jugu. Crta od rta Matapan do rta Passero, krajnje južne točke Sicilije.
- Na zapadu. Istočna obala Sicilije i jugoistočna obala Italije do rta Santa Maria di Leuca.
Važnije luke i gradovi
urediOd juga prema sjeveru na zapadu, zatim od sjevera prema jugu na istoku:
Sirakuza, Katania, Mesina, Taranto, Himara, Krf, Igumenica, Preveza, Astakos, Argostoli, Patras, Kiparisija, Pilos, Metoni, Jonski otoci.
Galerija slika
uredi-
Turistički grad Santa Maria di Leuca na obali Jonskoga mora, Italija -
Rt Otranto, Italija -
-
-
Gjipe na jugu Albanije, mjesto gdje se dodiruju Jadransko i Jonsko more -
Jonsko more s obale Kefalonije u Grčkoj -
Jonsko more s obale Krfa
Izvori
uredi- ↑ Hrvatska enciklopedija (Ija). www.enciklopedija.hr. 29. studenoga 2023. Pristupljeno 29. studenoga 2023.
- ↑ Limits of Oceans and Seas (PDF). 3rd izdanje. Organisation hydrographique internationale. 1953. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. listopada 2011. Pristupljeno 28. prosinca 2020.
Povezani članci
urediVanjske poveznice
uredi- Sestrinski projekti
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Jonsko more |
| | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jonsko more |