Otvori glavni izbornik

ŽivotopisUredi

Rođen je od roditelja Boldižara (Baltazara) Habdelića i Margarite Kraljić. Gimnaziju je pohađao kod Isusovaca u Zagrebu, filozofiju u Grazu i teologiju u Trnavi, te je službovao kao nastavnik u Rijeci, Varaždinu i u Zagrebu. U Zagrebu u Isusovačkoj gimnaziji je predavao od 1635. do 1639. godine, bio je prefekt gimnazije 1654. i 1659. godine, bio je i rektor Isusovačkoga kolegija od 1655. do 1657. i od 1664. do 1666. te je postao upravitelj sjemeništa.[1] U vrijeme njegova rekotoravanja gimnaziju je polazio književnik i povjesničar Pavao Ritter Vitezović koji će na svojevrstan način nastaviti Habdelićev jezikoslovni rad, ali na drukčijim zasadama od onih što ih je pripisivala isusovačka gimnazija.

DjelaUredi

 
Naslovnica knjige Pervi otca našega Adama greh iz 1674.

Iako bismo Habdelićeva prozna djela teško svrstali u ono što danas prispodobljujemo pojmu književnosti, u njima ipak ima snage i svježine, osobito u bogatstvu i jedrosti jezika. To su djela moralno-didaktičke problematike, a prvo među njima "Zrcalo Marijansko" tiskano je u Grazu 1662. godine.

Kršćanski moral je glavna tema Habdelićevih književnih razmišljanja. No, kako je čovjek sklon kršenju zahtjevnih kršćanskih normi i lako se odaje grijehu, to je motiv kojim je zaokupljen. Njegova pučka moralka "Prvi otca našeg Adama greh", knjiga koja sadrži 1200 stranica, a tiskala ju je Kongregacija za propagandu vjere, slika je čovjekova pada i sklonosti grijehu. No, u toj je knjizi osobito važna Habdelićeva sposobnost da kroz tu polazišnu temu provuče sve slojeve društva: plemiće, građane i seljake, a ne štedi ni svećenike.

 
Dictionar, prvo izdanje iz 1670.

Očitujući se o događajima aktualnim u tadašnjoj Hrvatskoj, uroti Zrinsko-Frankopanskoj ili pobuni Matije Gupca i njegove mužadije, pokazuje se pristašom postojećeg reda. Seljačku bunu smatra nestalnošću priprostega ljudstva, a urotu gizdošću velike gospode.

Habdelić je pisao kajkavskim i pokazao se odličnim znalcem narodnoga govora. Istodobno je bio protivnikom običnih, profanih stvari, u koje ubraja i narodne pjesme, navodeći svog čitaoca na to da se okani sramotneh, nepobožneh i nečisteh popijevaka.

Habdelić svojim djelom "Dictionar ili Réchi Szlovenske zvexega ukup zebrane, u red postaulyene, i Diachkemi zlahkotene trudom Jurja Habdelicha, masnika Tovarustva Jesusevoga, na pomoch napredka u diachkom navuku skolneh mladenczeu horvatszkoga i szlovenszkoga naroda" izdane u Grazu godine 1670. zauzima istaknuto, iako laičko, mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja. Naime, bez osobita lingvističkoga znanja, a pišući za školske potrebe, sastavio je hrvatsko-latinski rječnik. Poput Pergošića i Vramca, i on je pod slovenskim podrazumijevao kajkavski govor, a pod hrvatskim govor Hrvata južno od Kupe. Ukupno Habdelićevo djelo ogledalo je kršćanske pobožnosti s brojnim primjerima iz isusovačke i druge nabožne književnosti, ali i panoramska slika ondašnje Hrvatske.

IzvoriUredi

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 890., ISBN 978-953-95772-0-7

Vanjske povezniceUredi