Kaos (mitologija)
Kaos (grč. Χάος, Khaos) u grčkoj mitologiji primordijalno je božanstvo, beskrajan prostor iz kojega su nastali svjetlost i dan, tama i noć, a zatim i Zemlja, podzemni svijet i ljubav.
Kaosovo ime ("provalija") dolazi od grčke riječi χαίνω, kaínô = "zijevati", od ie. korijena *gh(e)n-, a prijenosom značenja postaje "provalija koja zjapi", "bezdan", "kaos".
Karakteristike
Kaos posjeduje tri glavne karakteristike:
Mitologija
U starogrčkoj kozmologiji Kaos je bilo prvo što je postojalo, utroba iz koje je sve ostalo nastalo. U mitu stvaranja Pelazga Eurinoma, boginja svega, nastala je iz Kaosa, a potom od njeg stvorila Svemir.
U orfičkim mitovima Kaos je znan kao "utroba tame" iz koje se izleglo kozmičko jaje koje je sadržavalo svemir. Sličnost postoji i u mitologiji iz Mezopotamije - zmaj Tiamat iz Kaosa, od čijih se dijelova tijela formirao svijet.
Teogonija
Prema Heziodovoj Teogoniji Kaos je bilo ništavilo iz kojeg su nastali prvi oblici postojanja. Prva Kaosova djeca bila su: Geja (Zemlja), Tartar (podzemni pakao), Nikta (Noć), Ereb (tama podzemlja) i Eros (seksualna ljubav).
Prvotna božanstva nastaju dijeljenjem od Kaosa, no poslije Geje gotovo sva božanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u većini slučajeva potječu od Nikte (tamne noći). Također božanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem.
Primjećuje se model reprodukcije, iz djelovanja dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka.
Nakon Kaosa pojavljuje se Geja, vječna osnova bogova s Olimpa. Dijeljenjem ona stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce).
Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski ocean) i Krije, te navedeni prvi naraštaj Titana, a s njima i posljednji, najmoćniji i najstrašniji Titan, Kron.
Literatura
- Heziod: Teogonija, 1. knjiga
- Ovidije: Metamorfoze, st. 123. – 132.
Vanjske poveznice