Katarina Aleksandrijska

Sveta Katarina Aleksandrijska[1][2] (Aleksandrija, oko 282.Aleksandrija, oko 307.), kršćanska svetica i mučenica.

Katarina Aleksandrijska
Michelangelo Merisi da Caravaggio: Sveta Katarina Aleksandrijska (1595.-1596.); zbirka Thyssen-Bornemisza, Madrid
Michelangelo Merisi da Caravaggio: Sveta Katarina Aleksandrijska (1595.-1596.); zbirka Thyssen-Bornemisza, Madrid
Rođena oko 282.
Aleksandrija, Egipat
Preminula oko 307.
Aleksandrija, Egipat
Kanonizirana prije kongregacije
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Pravoslavna Crkva
Anglikanska Crkva
Luteranska Crkva
Spomendan 25. studenog
Simboli kruna, mač, palma, kotač, prsten
Zaštitnica đaka, studenata, pravnika, teologa, znanstvenika, djevojaka, Wallis i glavni grad Sion, kanton i gradovi Steinau an der Straße, Freiburg (Švicarska), Freistadt (Austrija), Kuldīga (Letonija) i Działdowo (Poljska), znanosti, teologije, filozofije, brusača, automehaničara
Svetišta grob u samostanu na gori Sinaj
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

ŽivotopisUredi

Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

LegendeUredi

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada pa joj je odrubljena glava.

ŠtovanjeUredi

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga pokopali. U blizini toga mjesta kasnije je podignut samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u samostansku crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.

Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, dok je Pravoslavna crkva štuje kao veliku mučenicu i slavi njezin blagdan 24. ili 25. studenog, ovisno o regionalnoj tradiciji.

IzvoriUredi

  1. Sveta Katarina Aleksandrijska [Sveta Katarina Aleksandrijska]. bitno.net. Pristupljeno 25. studenoga 2022.
  2. Catherine of Alexandria [Catherine of Alexandria]. britannica.com (engleski). Pristupljeno 25. studenoga 2022.

BibliografijaUredi

PovezniceUredi

Vanjske povezniceUredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Katarina Aleksandrijska
Mrežna mjesta