Kinolin
Kemijska struktura kinolina
Kemijska struktura kinolina

IUPAC nomenklatura Kinolin
Ostala imena 1-benzopiridin
Identifikacijski brojevi
CAS broj 91-22-5
UN broj 2656
RTECS broj VA9275000
EC broj 202-051-6
PubChem broj 7047
Osnovna svojstva
Molarna masa 129,16 g·mol−1
Izgled Bezbojna uljasta tekućina
Gustoća

1,093 g/mL

Talište −15 °C
Vrelište 237 °C
Topljivost u vodi

Slabo topiv u vodi
Topiv u alkoholu, eteru i ugljičnom disulfidu

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Izbjegavati!

NFPA 704
1
2
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kinolin (kin[in] + lat. oleum: ulje) je tercijarna organska baza, C9H7N, građena od aneliranih (združenih) prstenova benzena i piridina (benzopiridin), bezbojna uljasta tekućina karakteristična mirisa. Sintetski se dobiva od piridina i glicerola, a tehnički ekstrakcijom iz teškouljne frakcije nakon destilacije katrana kamenog ugljena. Kinolin je osnovni sastojak nekih kinolinskih alkaloida (kinin, kinidin i drugo), važna je sirovina u proizvodnji lijekova, kinolinskih bojila i otapala, sastojak fungicida i sredstava protiv korozije.[1]

Kinolinsko žutilo

uredi

Kinolinsko žutilo, kinolinsko žuto ili kinolinska žuta je umjetno žuto bojilo (indeks boje C.I. 47005), natrijeva sol disulfonske kiseline, dodatak hrani ili prehrambeni aditiv označen E-brojem E104. Istraživanja su pokazala da može izazvati alergiju i dermatitis, a na njegovo djelovanje posebno su osjetljive osobe koje boluju od alergija i astme. U kombinaciji s benzojevom kiselinom (E210) može uzrokovati sindrom hiperaktivnosti kod djece. Odlukom Europskog parlamenta koja je od godine 2010. obvezujuća za sve zemlje članice Europske unije, na deklaraciji namirnica kojima je dodano jedno od sljedećih bojila: E102, E104,E110, E122, E124, E129, mora stajati upozorenje: "Može uzrokovati poremećaj aktivnosti i pažnje djece". Izbjegavati![2] Zabranjeno je u Japanu, Australiji, Norveškoj i u SAD-u.[3]

Izvori

uredi
  1. kinolin, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 3. 10. 2020.
  2. E104 Kinolinsko žuto, Quinoline Yellow, [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2020. (Wayback Machine), www.e-brojevi.udd.hr, Projekt savjetovalište o E-brojevima, pristupljeno 30. 9. 2020.
  3. Prehrambeni aditivi, [3]Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2021. (Wayback Machine), www.zzjzpgz.hr, Narodni zdravstveni list, pristupljeno 1. 10. 2020.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Kinolin