Bojilo
Bojilo je obojana tvar s afinitetom kemijskog vezivanja na supstrat na koji se nanosi. Bojila se uglavnom primjenjuju kao vodena otopina. Obojane tvari koje se kemijski ne vežu za supstrat zovu se pigmenti.
PodjelaUredi
Prema porijekluUredi
Podjela prema porijeklu najstarija je podjela koja danas ima tek povijesno značenje.
Prirodna bojila, iako su prva otkrivena, ukupno su iskorištena u vrlo maloj količini, jer su skupa i slabije učinkovitosti. Dobivala su se uglavnom iz korijenja, kore, bobica i lišća biljaka.
Umjetna bojila su jeftinija i velike učinkovitosti, stoga danas drže primat u proizvodnji. Dobivaju se raznim organskim sintezama kemijske industrije.
Prema načinu korištenjaUredi
Kisela bojila su vodotopiva i anionska. Ovoj kategoriji pripada većina sintetskih bojila. Primjenjuju se kod bojanja svile, vune, najlona i modificiranog akrila u kiseloj sredini. Kemijska veza ostvaruju se uglavnom stvaranjem organske soli spajanjem aniona u bojilu i kationa u vlaknu.
Bazična bojila su vodotopiva kationska bojila uglavnom korištena za bojanje vlakana od akrila, te ponekad vune i svile. Kao močilo koristi se uglavnom octena kiselina. Koriste se za bojanje papira.
Direktna/supstantivna bojila koriste neutralne ili slabo lužnate sredine blizu ili na točki vrelišta otopine natrijev klorid\natrijevog klorida ili natrijev sulfat\natrijevog sulfata. Koriste se za bojanje pamuka, papira, kože, vune, svile i najlona. Uporabu nalaze i kao indikatori pH vrijednosti, te kao bojila u mikroskopiji.
Močilna bojila koriste močilo. Takvim bojilima pripada većina prirodnih bojila.
Reaktivna bojila koriste kromofor na supstituentu koji reagira sa supstratom. Pripadaju najtrajnijim bojilima.
Disperzna bojila se melju u prah u nazočnosti tvari koja pomaže disperziju, te skladište kao pasta, sprej ili prah. Uglavnom se koriste za bojanje poliestera.
Azo-bojila su netopljiva bojila koja se utiskuju na površinu ili u tretirano vlakno miješanjem dvaju topljivih reaktanata koji u svojoj reakciji daju netopljivi produkt.
Sumporna bojila su dvokomponentna bojila za bojanje pamuka u tamne boje.
UporabaUredi
Koriste se u prehrambenoj industriji, mikroskopiji, umjetnosti, pirotehnici, tekstilnoj industriji, građevinarstvu, itd.
U prehrambenoj industrijiUredi
Služe bojanju tijesta, šlaga, ljuski jaja, začina, itd., te su kao takva označena E-brojevima. Manji broj je u širokoj uporabi, a ostale boje dobivaju se njihovim miješanjem. Trenutno najpoznatija bojila u Sjedinjenim Američkim državama su:
- Brilliant Blue FCF, E133 (plava)
- Indigotine, E132 (tamno plava)
- Fast Green FCF, E143 (plavo-zelena)
- Allura Red AC, E129 (crvena)
- Erythrosine, E127 (ružičasta)
- Tartrazine, E102 (žuta)
- Sunset Yellow FCF, E110 (narančasta)
U mikroskopijiUredi
Koristi se prilikom bojanja mikroskopskih preparata sa svrhom poboljšavanja kontrasta struktura u preparatu prilikom mikroskopiranja. Također, koristi se i za mikroskopsku detekciju raznih tvari, pri čemu se bojilo veže za DNK, bjelančevine, masti, ugljikohidrate.
U umjetnostiUredi
Koriste se zajedno s pigmentima za oslikavanje površina te bojanje dijelova od kojih se slažu primjerice dijelovi umjetničkih instalacija.
U pirotehniciUredi
Koriste se uglavnom za pirotehničke smjese koje gorenjem daju obojani dim. Kao takve, najčešće guše reakciju gorenja.
U tekstilnoj industrijiUredi
Ovakva primjena je najraširenija i jedna od osnovnih i prvih u povijesti, te osnova tekstilne industrije.
U građevinarstvuUredi
Koriste se umiješane u inertni nosač i najčešće za bojanje zidnih površina.
Kemija bojilaUredi
Bojila imaju svojstvo boje zbog svoje kemijske strukture bogate specifičnim kovalentnim vezama, koje im daju svojstvo selektivnog upijanja i odbijanja vidljivog elektromagnetskog zračenja.
Najčešće se radi o aromatskim skupinama koje sadrže dvostruke kovalentne veze.
PovijestUredi
Tehnike bojanja prirodnim bojilima bile su poznate i prije 5000 godina u području Indije i Bliskog istoka. Bojika su se dobivala od životinja, biljki ili mineralnih sirovina.