Biksin
Kemijska struktura trans-biksina
Kemijska struktura trans-biksina
Model trans-biksina s kuglicama i štapovima
Model trans-biksina s kuglicama i štapovima
IUPAC nomenklatura (2E, 4E, 6E, 8E, 10E, 12E, 14E, 16Z, 18E)
-20-metoksi-4,8,13,17-tetrametil
-20-oxoicosa-2,4,6,8,10,12, 14,16,18-
noenoenska kiselina
Ostala imena cis-biksin
trans-biksin
Identifikacijski brojevi
CAS broj 6983-79-5 X
EC broj 230-248-7
PubChem broj 5281226
Osnovna svojstva
Molarna masa 394,511 g·mol−1
Izgled Narančasti kristali
Talište Od 190 do 198 °C
Topljivost u vodi

Netopiv

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Smatra se bezopasnim

NFPA 704
1
1
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Biksin, C25H30O4 (C.I. 75120), pojavljuje se u labilnom (cis-biksin) i u stabilnom obliku (trans-biksin). Talište cis-biksina iznosi 191,5 °C uz polagano, a 198 °C uz brzo zagrijavanje. Trans-biksin ima talište 217 °C. Cis-biksin kristalizira iz octene kiseline u tamnoljubičastim prizmama s čeličnoplavim sjajem. Zagrijavanjem labilni biksin prelazi u stabilni. Cis-biksin se nalazi u kori sjemenke ploda anato grma (lat. Bixa orellana), koji raste u Ekvadoru i Peruu. Biksin se upotrebljava danas za bojenje ulja i masti (margarina), voskova i tjestenine, a u obliku soli za bojenje sirova. Vunu, svilu i pamuk boji crvenonarančasto do žutonarančasto, a pamuk namočen u alaun snažno narančasto. Taloženjem se biksina s alaunom ili kositrenim solima iz alkalnih otopina dobiva žuti ili narančastožuti orleanski lak.[1]

Prirodna bojila uredi

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Polienska prirodna bojila uredi

Karotenoidi su glavna polienska prirodna bojila. To su žuti do tamnocrveni kemijski spojevi tetraterpenske strukture s dugim nizom konjugiranih dvostrukih kemijskih veza. H. Wackenroder (1831.) izolirao je obojeni kemijski spoj iz mrkve (lat. Daucus carota), a skupinu kojoj taj spoj pripada nazvao je M. S. Cvet (1911.) karotenima. R. Willstátter sa suradnicima (1906. – 1914.) odredio je bruto kemijske formule mnogih karotenoida. H. von Euler-Chelpin (1928.) otkrio je da je karoten provitamin A, a iste godine P. Karrer i R. Kuhn utvrđuju kemijsku građu mnogih karotenoida. Nakon prvih sinteza (P. Karrer i Hans Herloff Inhoffen, 1950.) naglo se razvila industrijska sinteza karotenoida. Većina prirodnih karotenoida, od kojih je za približno 300 poznata kemijska građa, ima molekule s 40 atoma ugljika, koje se sastoje od središnjeg dijela s 20 atoma ugljika i različitih krajnjih skupina s 10 atoma ugljika. Osim toga, postoje kemijski spojevi, dobiveni razgradnjom, s manje od 40 atoma ugljika, pa ksantofili, koji su također tetraterpeni, koji imaju još jednu ili više oksiskupina ili karbonilnih skupina, odnosno po jednu oksiskupinu i karbonilnu skupinu.

E160b Anato: biksin i norbiksin uredi

Prirodno narančasto bojilo biljnog porijekla iz skupine karotenoida (E160a - karoten). Karotenoidi su pigmenti topljivi u mastima koji se nalaze u narančastom, žutom, crvenom i zelenom voću i povrću. Anato ekstrakt sastoji se od biksina, dijela topljivog u mastima, i norbiksina, dijela topljivog u vodi. Proizvodi se kemijskom ekstrakcijom iz sjemenki tropske biljke Bixa orellana. Može se proizvesti uz pomoć genetski promijenjenih organizama, ali procjena učinaka još nije dovršena. U rijetkim slučajevima, kod osjetljivih osoba, mogu uzrokovati kožne alergijske reakcije. Smatra se bezopasnim.[2]

E160b Anato
Dopuštena upotreba Količina
Margarin, polumasni margarin (minarin), ostale masne emulzije i masti koje gotovo i ne sadrže vodu, fini pekarski proizvodi, deserti, dimljena riba, grickalice: začinjeni proizvodi za grickanje i orašasti plodovi sa začinskim smjesama 10 mg/kg
Likeri i alkoholna pića s manje od 15% vol. alkohola 10 mg/L
Fermentirani zreli narančasti, žuti i bijeli sir u komadima i nearomatizirani topljeni sir, zreli narančasti, žuti i bijeli mrvljeni sir, obrađeni sir bez dodanih aroma, aromatizirani topljeni sir 15 mg/kg
Dekoracije i preljevi, smrznuti deserti (sladoledi), jestiva vanjska kora sira i jestivi vanjski omoti kobasica, grickalice: ekstrudirani začinjeni proizvodi za grickanje 20 mg/kg
Žitarice za doručak- ekstrudirane i/ili aromatizirane voćem 25 mg/kg
Vrsta francuskog sira Mimolette 35 mg/kg
Vrsta engleskog sira Red Leicester 50 mg/kg

Slike uredi

       
Cis-biksin se nalazi u kori sjemenke ploda anato grma (lat. Bixa orellana) Narančastožuti orleanski lak i obojeni pramen pamuka. Francuski sir Mimolette. Engleski sir Red Leicester.

Izvori uredi

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  2. E160b Anato: biksin i norbiksin, [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. siječnja 2020. (Wayback Machine), www.e-brojevi.udd.hr, Projekt savjetovalište o E-brojevima, pristupljeno 10. 8. 2020.