Trifenilmetan
Trifenilmetan | |||
---|---|---|---|
IUPAC nomenklatura | 1,1 ', 1' '- metanetriltribenzen | ||
Ostala imena | Trifenilmetan | ||
Identifikacijski brojevi | |||
CAS broj | 519-73-3 ✓ | ||
RTECS broj | NL2450000 ? | ||
EC broj | 208-275-0 ✓ | ||
PubChem broj | 10614 ✓ | ||
Osnovna svojstva | |||
Molarna masa | 244,337 g·mol−1 | ||
Izgled | Bezbojna krutina | ||
Gustoća |
1,014 g/cm3 | ||
Talište | Od 92 do 94 °C | ||
Vrelište | 359 °C | ||
Topljivost u vodi | |||
Struktura | |||
Sigurnosne upute | |||
| |||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
Portal:Kemija |
Trifenilmetan je ugljikovodik s kemijskom formulom (C6H5)3CH. Ova bezbojna krutina je topljiva u nepolarnim organskim otapalima, a ne u vodi. Trifenilmetan je osnova mnogih sintetskih boja nazvanih trifenilmetanske boje, od kojih su mnogi pH indikatori, a neki pokazuju fluorescenciju. Tritilna grupa u organskoj kemiji je trifenilmetilna skupina PH3C, na primjer trifenilmetil klorid (tritil klorid) i trifenilmetil radikal (tritil radikal).
Trifenilmetanski pigmenti uredi
Od poznatih trifenilmetanskih bojila odvode se i pigmenti slične strukture, ali netopljivi u mediju u kojemu se primjenjuju. Netopljivost se postiže stvaranjem soli, a prema vrsti takvih soli razlikuju se dvije grupe trifenilmetanskih spojeva s heteropolikiselinama fosfora, molibdena i volframa, a u drugoj su grupi unutrašnje soli u obliku supstituirane trifenilmetansulfonske kiseline, na primjer trifenilmetanski plavi pigment.
Trifenilmetanski pigmenti pojavljuju se u plavim, ljubičastim i zelenim tonovima. Ističu se jakom i briljantnom bojom, dok im je postojanost općenito nešto slabija. Zbog toga nisu prikladni za primjenu u sredstvima za ličenje, ali se mnogo upotrebljavaju u pripravi i nijansiranju tiskarskih boja.[2]
Slike uredi
|
|
Izvori uredi
- ↑ Triphenylmethane | 519-73-3
- ↑ "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.