Koloman (herceg)

Koloman (mađ. Kálmán) (1208. - Čazma, 1241.), ugarski kraljević, kralj Galicije (1215.-1219.) i herceg "čitave Slavonije", odnosno Hrvatske (1226.-1241.) iz dinastije Arpadovića.

Koloman Galicijski
Kalman herceg.jpg
Kralj i herceg Koloman
galicijski kralj
Vladavina 1215.1221.
Prethodnik novi naslov
Nasljednik Mstislav Hrabri
hrvatski herceg
Vladavina 1226.1241.
Prethodnik Bela Arpadović
Nasljednik Dionizije od Turja
Supruga Salomea Poljska
Dinastija Alex K Kingdom of Hungary.svg Arpadovići
Otac Andrija II.
Majka Gertruda Meranska
Rođenje 1208.
Smrt 1241.
Vjera rimokatolik

Drugi je sin hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. (1205.-1235.) i kraljice Gertrude Andechs-Meranski, te mlađi brat kralja Bele IV. (1235.-1270.).

Kada je Andrija II. osvojio područje Galicije, dao je okruniti sina Kolomana za prvog galičkog kralja. Međutim, već 1219. godine zarobili su ga Rusi i oslobodili tek dvije godine kasnije.[1] Kada se Bela 1226. godine zavadio s ocem, uspio se nametnuti za suvladara, a mlađi brat Koloman ga je zamijenio u hrvatskom herceštvu. Preuzevši upravu nad Hrvatskom morao je smiriti pobunu hrvatskih velikaša na čelu kojih je bio knez Domald Snačić. Godine 1229. uspio je skršiti pobunu u Hrvatskoj, pa se okrenuo prema Bosni gdje je vladao ban Matej Ninoslav (1230.-1250.). Želeći podvrgnuti pod svoju vlast i Bosnu, odlučio je pod izlikom borbe protiv hereze, upasti s vojskom i osvojiti je, u čemu je imao i podršku pape Grgura IX. Pokorio je bosanskog bana 1253. godine te je papa organizirao bosansku biskupiju sa sjedištem u Đakovu. Usprokos tome, morao je još nekoliko puta organizirati tkz. "križarske vojne" protiv banovine u Bosni, tobože radi istrebljna hereze, ali svakog je puta imao tek polovične uspjehe, jer bi se povlačenjem njegove vojske situacija vrlo skoro vratila na staro.[2]

Tijekom prvih godina herceštva uglavnom je svoju vlast vršio na jadranskoj obali o čemu nam svjedoči privilegij izdan plemićima u Klisu 1226. godine. Također je pokrenuo inicijativu da se Splitska nadbiskupija, koja je jako osiromašila i Zagrebačka biskupija spoje, te da zagrebački biskup postane prvak crkve u Hrvata. No to se zbog provale Tatara nije ostvarilo. Ipak, svoju vlast primarno je izvršavao na prostoru između zapadnih granica Zagrebačke županije i Vukovara. O tome nam svjedoče razni privilegiji naseljima i osobama na tom području. Tako je Vukovaru izdao privilegij 1231. godine, Virovitici 1234. te Samoboru i Petrinji 1240. godine, dok je između 1232. i 1240. godine izdao privilegije plemićima u Rovišću, Pakracu i Našicama. Međutim, na osnovu sačuvanih povelja vidljivo je da je herceg Koloman vladao nad čitavim područjem Hrvatske, a njegova titula dux totius Sclavoniae, označavala je, ne samo vlast nad Slavonijom, već i nad Hrvatskom i Dalmacijom, jer se u nekim poveljama potpisuje i kao dux Dalmacie ataque Croacie.[3]

BilješkeUredi

  1. Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 190.
  2. Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 193.
  3. Tomašić, Nikola, Pacta conventa, str. 91.-92.

LiteraturaUredi

  • Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9
  • Tomašić, Nikola, Pacta conventa, Feniks knjiga, Zagreb, 2010. ISBN 978-953-7710-02-6