Komneni (grč. Κομνηνός, pl. Κομνηνοί), bizantska carska dinastija iz redova vojne aristokracija koja je, s kraćim prekidom, vladala od 1057. do 1185. godine.[1] Nakon gubitka carske vlasti Komneni nisu više dosegnuli nekadašnji ugled.[2] Jedan ogranak Komnena, pod imenom Veliki Komneni, vladao je u Trapezuntskom Carstvu u razdoblju od 1204. do 1466. godine.[3]

Aleksije I. Komnen

Vladavina dinastije Komnena zadnje je razdoblje političkog i vojnog uspona i procvata Bizantskog Carstva. Unatoč tome, tijekom njihove vladavine počele su i prve naznake kasnije snažne unutranje krize, koja je dovela do slabljenja vanjskoga položaja Carstva.[2]

Povijest uredi

Vladavina Komnena u Bizantu uredi

Prvi poznati pripadnik obitelji Komnen bio je Manuel Erotik Komnen, general cara Bazilija II. (976. – 1025.) i otac Izaka I. (1057. – 1059.), prvog cara iz dinastije Komnen.[1]

Izak I. uspio je ojačati vojnu snagu Carstva i obraniti državne granice u Europi i u Aziji, ali se upleo u borbu za vlast s patrijarhom Mihajlom Kerularijem zbog čega je na kraju morao odstupiti s prijestolja.[4] Carsku vlast preuzeo je Konstantin X. Duka (1059. – 1067.) skojim je na vlast došla dinastije Duka koja je vladala Bizantom punih dvadeset godina.

Godine 1081. carem je postao Izakov nećak Aleksije I. (1081. – 1118.) s kojim se nastavlja vladavina dinastije Komnena u Carigradu. Za njegove vladavine sustav pronija dobiva vojno značenje, a obrambena sila Bizanta poprima feudalni karakter. To je period prevlasti vojnog plemstva.[5] Godine 1081. uspio je suzbiti normanski napad na Tesaliju, uz mletačku pomoć, a 1091. godine je, uz pomoć Kumana, porazio Pečenege koji su ugrožavali bizantsku prijestolnicu. Za vrijeme Prvog križarskog rata, 1096. godine, križari su mu ustupili Nikeju, a sam je osvojio niz gradova, kao i zapadni dio Male Azije.[6]

Aleksijev sin i nasljednik Ivan II. (1118. – 1143.) nastojao je ponovno osvojiti izgubljene bizantske teritorije koje su otetli Arapi, Osmanlije i križari. U Traciji je porazio Pečenege 1122. godine, potukao je Srbe, uspješno ratovao protiv Ugarske 1128. godine, povratio Ciliciju (1137.) i zauzeo Antiohiju (1137.). Podigao je moć i ugled Bizantskoga Carstva, ojačao vojnu snagu te proširio teritorij na Istoku i na Balkanu.[7]

Manuel I. (1143. – 1180.) pokušao je još jednom ostvariti prevlast nad Balkanom i istočnojadranskom obalom, ali njegov ga uspjeh nije nadživio. Njegov sin i nasljednik Aleksije II. (1180. – 1183.) nije dugo vladao, a tijekom te kratke vladavine Bizan tje izgubio vlast nad Srijemom, Bosnom i Dalmacijom. S vlasti ga je zbacio rođak, Andronik I., koji je i sam prognan s vlasti dvije godine kasnije zbog čega su Komneni trajno izgubili bizantsko carsko prijestolje.

Značajni izdanak dinastije bila je i povjesničarka Ana Komnena (1083. – 1150.), kći cara Aleksija I.[1]

Vladavina Komnena u Trapeznuntu uredi

Nakon pada Carigrada 1204. godine, Aleksije I. (1204. – 1222.), unuk cara Andronika I., zadobio je carski naslov i vlast u Trapezuntskom Carstvu. Njegovi nasljednici vladali su tom državom sve do 1461. godine.

Vladari iz dinastije Komnen uredi

Bizantski carevi iz dinastije Komnen uredi

Trapezuntski carevi iz dinastinje Komnen uredi

Bilješke uredi

  1. a b c Opća enciklopedija, str. 472.
  2. a b Komneni – Hrvatska enciklopedija
  3. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 99.
  4. Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, str. 360.
  5. Povijest svijeta, drugi dio, str. 339.
  6. Aleksije I. Komnen – Hrvatska enciklopedija
  7. Ivan II. Komnen – Hrvatska enciklopedija

Literatura uredi

Vanjske poveznice uredi

Nedovršeni članak Komneni koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.