Komneni

Komneni (grč. Κομνηνός, pl. Κομνηνοί), bizantska carska dinastija iz redova vojne aristokracija koja je, s kraćim prekidom, vladala od 1057. do 1185. godine.[1] Nakon gubitka carske vlasti Komneni nisu više dosegnuli nekadašnji ugled.[2] Jedan ogranak Komnena, pod imenom Veliki Komneni, vladao je u Trapezuntskom Carstvu u razdoblju od 1204. do 1466. godine.[3]

Aleksije I. Komnen

Vladavina dinastije Komnena zadnje je razdoblje političkog i vojnog uspona i procvata Bizantskog Carstva. Unatoč tome, tijekom njihove vladavine počele su i prve naznake kasnije snažne unutranje krize, koja je dovela do slabljenja vanjskoga položaja Carstva.[2]

PovijestUredi

Vladavina Komnena u BizantuUredi

Prvi poznati pripadnik obitelji Komnen bio je Manuel Erotik Komnen, general cara Bazilija II. (976. – 1025.) i otac Izaka I. (1057. – 1059.), prvog cara iz dinastije Komnen.[1]

Izak I. uspio je ojačati vojnu snagu Carstva i obraniti državne granice u Europi i u Aziji, ali se upleo u borbu za vlast s patrijarhom Mihajlom Kerularijem zbog čega je na kraju morao odstupiti s prijestolja.[4] Carsku vlast preuzeo je Konstantin X. Duka (1059. – 1067.) skojim je na vlast došla dinastije Duka koja je vladala Bizantom punih dvadeset godina.

Godine 1081. carem je postao Izakov nećak Aleksije I. (1081. – 1118.) s kojim se nastavlja vladavina dinastije Komnena u Carigradu. Za njegove vladavine sustav pronija dobiva vojno značenje, a obrambena sila Bizanta poprima feudalni karakter. To je period prevlasti vojnog plemstva.[5] Godine 1081. uspio je suzbiti normanski napad na Tesaliju, uz mletačku pomoć, a 1091. godine je, uz pomoć Kumana, porazio Pečenege koji su ugrožavali bizantsku prijestolnicu. Za vrijeme Prvog križarskog rata, 1096. godine, križari su mu ustupili Nikeju, a sam je osvojio niz gradova, kao i zapadni dio Male Azije.[6]

Aleksijev sin i nasljednik Ivan II. (1118. – 1143.) nastojao je ponovno osvojiti izgubljene bizantske teritorije koje su otetli Arapi, Osmanlije i križari. U Traciji je porazio Pečenege 1122. godine, potukao je Srbe, uspješno ratovao protiv Ugarske 1128. godine, povratio Ciliciju (1137.) i zauzeo Antiohiju (1137.). Podigao je moć i ugled Bizantskoga Carstva, ojačao vojnu snagu te proširio teritorij na Istoku i na Balkanu.[7]

Manuel I. (1143. – 1180.) pokušao je još jednom ostvariti prevlast nad Balkanom i istočnojadranskom obalom, ali njegov ga uspjeh nije nadživio. Njegov sin i nasljednik Aleksije II. (1180. – 1183.) nije dugo vladao, a tijekom te kratke vladavine Bizan tje izgubio vlast nad Srijemom, Bosnom i Dalmacijom. S vlasti ga je zbacio rođak, Andronik I., koji je i sam prognan s vlasti dvije godine kasnije zbog čega su Komneni trajno izgubili bizantsko carsko prijestolje.

Značajni izdanak dinastije bila je i povjesničarka Ana Komnena (1083. – 1150.), kći cara Aleksija I.[1]

Vladavina Komnena u TrapeznuntuUredi

Nakon pada Carigrada 1204. godine, Aleksije I. (1204. – 1222.), unuk cara Andronika I., zadobio je carski naslov i vlast u Trapezuntskom Carstvu. Njegovi nasljednici vladali su tom državom sve do 1461. godine.

Vladari iz dinastije KomnenUredi

Bizantski carevi iz dinastije KomnenUredi

Trapezuntski carevi iz dinastinje KomnenUredi

BilješkeUredi

  1. a b c Opća enciklopedija, str. 472.
  2. a b Komneni - Hrvatska enciklopedija[neaktivna poveznica]
  3. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 99.
  4. Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, str. 360.
  5. Povijest svijeta, drugi dio, str. 339.
  6. Aleksije I. Komnen - Hrvatska enciklopedija
  7. Ivan II. Komnen - Hrvatska enciklopedija

LiteraturaUredi

Vanjske povezniceUredi


  Nedovršeni članak Komneni koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.