Otvori glavni izbornik

Leonid Makarovyč Kravčuk (ukr. Леонід Макарович Кравчук), (Veliki Žitin, 10. siječnja 1934.) prvi je predsjednik neovisne Ukrajine.

Leonid Makarovyč Kravčuk
Леонід Макарович Кравчук
Leonid Kravčuk

Leonid Kravčuk 2013. godine

1. predsjednik Republike Ukrajine
trajanje službe
24. kolovoza 1991. – 19. srpnja 1994.
Prethodnik ured osnovan
Nasljednik Leonid Kučma
9. predsjednik Vrhovne Rade
trajanje službe
23. srpnja 1990. – 5. prosinca 1991.
Prethodnik  Volodimir Ivaško
Nasljednik Ivan Pljušč
Rođenje 10. siječnja 1934.
Politička stranka Komunistička partija Sovjetskog Saveza (1958. - 1991.)
Nestranački (1991. - 1994., dok je predsjednik)
Socijaldemokratska partija Ukrajine (1994. - 2009.)

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Leonid Kravčuk rođen je 1934. godine u selu Veliki Žitin u seljačkoj obitelji. To je područje tada bilo dio Poljske, a nakon Drugog svjetskog rata je priključeno Ukrajinskoj SSR. Član Komunističke partije Sovjetskog Saveza postao je 1958. godine, a radio je u Agitpropu. Član Politbiroa KP Ukrajine postao je 1989. godine, a 23. srpnja 1990. godine izabran za predsjednika Verhovne Rade, čime je postao najutjecajniji ukrajinski političar.

Nakon neuspjelog Lipanjskog puča u Moskvi 1991. godine, Kravčuk je napustio članstvo u KPSS i proglasio Ukrajinu neovisnom od Sovjetskog Saveza. Bio je izabran za prvog predsjednika neovisne Ukrajine na predsjedničkim izborima u prosincu 1991. godine.

PredsjedništvoUredi

Svoju je političku karijeru jačao izbjegavajući sukobe, a odlikovao se lukavošću i diplomatskim pristupom. Kravčuk je tokom svog mandata okrenuo Ukrajinu prema Zapadu i bio jedan od rijetkih vođa u svijetu koji je svoju zemlju očistio od nuklearnog naoružanja. Nije uspio da se obračuna s korupcijom, koja je bila uzrok loše provedenoj privatizaciji državnog vlasništva. Inflacija je u zemlji dostigla astronomske visine između 1992. i 1994. godine, penjući se na tisuće postotaka.

Najveći promašaj tijekom Kravčukovog mandata bila je propast Crnomorske parobrodske kompanije iz Odese, dotada najveće trgovačke flote na svijetu. Tvrtka je tajno prodana u bescjenje stranim tvrtkama za sitan novac. Stotine mornara nisu primili plaće i ostali živjeti na brodovima diljem svijeta nekoliko narednih godina. Kravčukov sin bio je optužen da je sudjelovao u malverzacijama oko prodaje tvrtke.

Šokirani propašću privrede i rastom napetosti s Rusijom, ukrajinski birači su na predsedničkim izborima 1994. godine izabrali Leonida Kučmu, koji je obećao obračun s korupcijom, obnovu gospodarstva i veću suradnju s Rusijom.

Postpredsjednička karijeraUredi

Nakon poraza na izborima, Kravčuk se povezao s nekoliko ukrajinskih oligarha i s njima osnovao Socijaldemokratsku partiju Ukrajine (ujedinjenu). Na predsjedničkim izborima 2004. godine, Kravčuk je dao podršku Viktoru Janukoviču[1]. U intervjuu 2009. godine je izjavio da napušta politiku[2][3]. Na predsjedničkim izborima 2010. je dao podršku Juliji Timošenko, okrenuvši se od Janukoviča[4].

IzvoriUredi

  1. Viktor Medvedchuk’s Crisis, Ukrainska Pravda (26. lipnja 2007.)
  2. Kravčuk napustio SDP(u) (ukrajinski)
  3. Kravchuk leaves Social Democratic Party of Ukraine (united), Interfax-Ukraine (25. rujna 2009.)
  4. (rus.) Kravčuk stal doverennыm licom Timošenko na prezidentskih vыborah, Focus (21. listopada 2009.)

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Leonid Kravchuk