Otvori glavni izbornik

Leonid Danilovič Kučma (9. kolovoza 1938.) bio je zastupnik u Ukrajinskom parlamentu (Verhovnoj Radi) od 1990. do 1992., a 1992. godine postaje ukrajinskim premijerom. Već se iduće godine povlači s te funkcije te se 1994. uspješno kandidira za predsjednika države. Prilikom kandidature glasačima je obećao razviti gospodarstvo u zemlji obnavljanjem veza s Rusijom, te provođenje gospodarskih reformi. Godine 2003. izašla je njegova kontroverzna knjiga «Ukrajina - nije Rusija» koja je kod većeg broja povjesničara pobudila zanimanje u čemu se Ukrajina i Rusija bitno razlikuju.

Leonid Kučma
Leonid Kučma

2. Predsjednik Ukrajine
trajanje službe
19. srpnja 1994. – 23. siječnja 2005.
Prethodnik Leonid Kravčuk
Nasljednik Viktor Juščenko
Rođenje 9. kolovoza 1938.

Predsjedničko razdobljeUredi

Leonid Kučma 1994. postaje predsjednikom Ukrajine, čiju je dužnost dotad obnašao Leonid Kravčuk. Na početku svoga prvog mandata Kučma sklapa Sporazum o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu s Rusijom, te vodi pregovore s državama CIS-a (Commonwealth of Independent States, odnosno Udruženje Nezavisnih Zemalja bivšega Sovjetskog Saveza), a to su: Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Moldavija, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan. Potpisuje i ugovor o partnerstvu s NATO-om te povećava mogućnost ulaska zemlje u alijansu.

Ponovno biva izabran za predsjednika 1999. godine, no popularnost mu naglo pada nakon navodnog sudjelovanja u korupcijskim skandalima, i tada se još više okreće Rusiji kao novom važnom partneru. Često je prozivan za restrikcije novinarske slobode, a protivnici su ga optužili za upletenost u ubojstvo novinara Georgija Gongadzea 2000., što je on zanijekao. Kučmin premijer od 2002. do početka 2005. bio je Viktor Janukovič.

Predsjednički izbori 2004.Uredi

Kučmina uloga u izbornoj krizi 2004. nije u potpunosti jasna. Nakon drugog izbornog kruga ispostavilo se da je proruski predsjednički kandidat Janukovič prevarom pobijedio, te su oporba i strani promatrači odbacili rezultate glasovanja. Ubrzo nakon toga uslijedila je Narančasta revolucija. Tada su Viktor Janukovič i Viktor Medvedčuk, čelni čovjek predsjedničkog ureda, hitno zatražili od Kučme da proglasi alarmantno stanje i podupre Janukovičevu inauguraciju. Kučma je zahtjev odbio nakon razgovora s Vladimirom Putinom, nakon čega ga je Janukovič javno optužio za izdaju. No, usprkos prethodnim potezima, Kučma nije htio službeno udaljiti Janukoviča s premijerskog položaja, čak ni nakon što je vlada izglasala nepovjerenje njegovu kabinetu u prosincu 2004.

Ubrzo nakon tih kriznih događaja Leonid Kučma napušta zemlju, te se ponovno vraća u proljeće iduće godine. Tada ukrajinsko Državno odvjetništvo pokreće kriminalnu istragu protiv njega i članova njegove administracije u vezi s ubojstvom novinara Georgija Gongadzea. 23. siječnja 2005. godine Kučma službeno prestaje obnašati predsjedničku dužnost, a njegovo mjesto preuzima prozapadno orijentirani Viktor Juščenko.

Vidi jošUredi

Vanjske povezniceUredi