Uzbekistan
Uzbekistan, službeno Republika Uzbekistan je država u središnjoj Aziji, bez izlaza na more. Graniči na sjeveru i zapadu s Kazahstanom, na istoku s Kirgistanom i Tadžikistanom, na jugozapadu s Turkmenistanom te na jugu s Afganistanom. Glavni grad je grad Taškent. Službeni jezik je uzbečki. Površina je 448.978 km2. Broj stanovnika zemlje trenutno prelazi 37,5 milijuna ljudi. Valuta je som. Republika Uzbekistan sastoji se od 12 regija, grada Taškent i Republike Karakalpakstan, te je autonomna republika. Uzbekistan je član ZND-a, UN-a, Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi i Šangajska organizacija za suradnju. Glavna religija je islam, a većina Uzbeka su muslimani.
| Republika Uzbekistan O'zbekiston Respublikasi | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Himna Nacionalna himna Republike Uzbekistan | |||||
 Položaj Uzbekistana | |||||
| Glavni grad | Taškent | ||||
| Službeni jezik | uzbečki | ||||
| Državni vrh | |||||
| - Predsjednik | Šavkat Mirzijajev | ||||
| - Predsjednik Vlade | Abdulla Oripov | ||||
| Neovisnost | Od Sovjetskog Saveza 1. rujna 1991. | ||||
| Površina | 55. po veličini | ||||
| - ukupno | 448.978 km2 | ||||
| - % vode | 4,9 % | ||||
| Stanovništvo | 42. po veličini | ||||
| - ukupno (2025.) | 37.543.167 [1] | ||||
| - gustoća | 82,3/km2 | ||||
| BDP (PKM) | procjena 2024. | ||||
| - ukupno |  425,238 milijardi USD[2] (57.)
| ||||
| - po stanovniku | 11 572 USD[2] (122.)
| ||||
| Valuta | uzbekistanski som (100 tiyina) | ||||
| Pozivni broj | +998 | ||||
| Vremenska zona | UTC +5 | ||||
| Internetski nastavak | .uz | ||||
Zemljopis
urediViše od 4/5 teritorija čine slabo naseljene ravnice, dijelovi velike Turanske nizine: na krajnjem zapadu Uzbekistanu pripada dio Ustjurtske visoravni i južna polovica Aralskog jezera (teško onečišćenog u doba Sovjetskog Saveza), a u središnjem dijelu nalazi se pustinja Kizilkum. Na istoku zemlje nalaze se planine, dijelovi Tien Šana, te Gissara i Alaya, u čijim podnožjima živi većina stanovništva. Najviši vrh je Beštor, 4.300 m.
Zapadni dio države zauzima autonomna republika Karakalpačka.
Povijest
urediNa području današnjeg Uzbekistana i okolnih zemalja postojale su u prvom tisućljeću prije Krista države Sogdiana i Baktrija koje su u doba Ahemenida dospjele pod vlast Perzijskog Carstva. U 8. stoljeću poslije Krista Arapi su donijeli Islam, a u 13. st. zemlja je bila dio države Džingis-kana. Uzbečka plemena, porijeklom turkijsko-mongolska, doselila su se na ovaj prostor u 15. i 16. stoljeću pod vlašću Abu'l-Hayr kana i njegovog unuka Muhameda Šajbanija čiji su nasljednici, dinastija Šajbanida, vladali do početka 17. stoljeća. Naslijedili su ih Aštarhanidi (Astrahanidi) pod čijom je vlašću snaga države opadala, pa je područje Uzbekistana tijekom 18. stoljeća podijeljeno na tri kanata: Hivski (jugoistočno od Aralskog jezera), Buharski i Kokandski (u Ferganskoj dolini).
U drugoj polovici 19. stoljeća kanate je zauzelo Rusko Carstvo, a nakon oktobarske revolucije 1917. Središnja Azija bila je poprište pobune anti-boljševičkih gerilaca Basmači koja je ugušena tek sredinom 20-ih. Uzbečka Sovjetska Socijalistička Republika proglašena je 1924.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza i neovisnosti u zemlji su nastavili vladati vođe komunističke partije s kraja sovjetskog perioda, među kojima je i predsjednik Islam Karimov. Otvoreno suprotstavljanje vlastima se ne tolerira. U 1999. i 2004. u Uzbekistanu se dogodilo nekoliko terorističkih napada za koje vlasti okrivljuju radikalne islamiste.
Stanovništvo
urediUzbekistan je najmnogoljudnija od bivših sovjetskih republika Središnje Azije. Većinu stanovništva čine Uzbeci, turkijski narod čija je religija tradicionalno sunitski Islam. Stalno stanovništvo Uzbekistana od 1. siječnja 2025. godine iznosilo je 37.543.167 tisuća ljudi.
Dakle, rast stanovništva za 2024. godinu iznosio je 2%, odnosno 743,4 tisuće ljudi. Ove podatke predstavila je Statistička agencija pri predsjedniku Uzbekistana. Od ukupnog stanovništva, 18,9 milijuna (50,4%) su muškarci, a 18,6 milijuna (49,6%) žene. Većinu stanovništva čine Uzbeci, koji čine 84,4% stanovništva. Uzbekistan je multinacionalna republika u kojoj žive predstavnici oko 130 nacionalnosti i etničkih skupina. Kao i u drugim zemljama Srednja Azij, stanovništvo Republike Uzbekistan je relativno "mlado", većina je u radnoj dobi. 42% ukupnog stanovništva čine mladi ljudi mlađi od radne dobi, 51% je u radnoj dobi, 7% je starije od radne dobi.
Etnički sastav stanovništva Uzbekistana u 2021. godini:
- Uzbeci 29,2 milijuna ljudi, odnosno 84,4% stanovništva.
- Tadžici 1,7 milijuna ljudi.
- Kazahi 821,2 tisuće ljudi.
- Karakalpaci 752,7 tisuće ljudi.
- Rusi 720,3 tisuće ljudi.
- Kirgizi 291,6 tisuće ljudi.
- Turkmeni 206,2 tisuće ljudi.
- Tatari 187,3 tisuće ljudi.
- Korejci 174,2 tisuće ljudi.
- Ukrajinci 67,9 tisuća ljudi.
- Azerbajdžanci 41,2 tisuće ljudi.
- Bjelorusi 18,5 tisuća ljudi.
- Ostale nacionalnosti: 426,4 tisuće ljudi [3]
Gospodarstvo
urediRazvoj gospodarstva koče uplitanje države, restriktivni trgovinski propisi i nekonvertibilnost domaće valute udružena s visokom inflacijom. Poljoprivreda još uvijek dominira, a najvažnija grana je uzgoj pamuka. Značajan je i izvoz zlata te zemnog plina. BDP je u 2003. bio 1.700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
Promet
urediUzbekistan ima dobro razvijen prometni sustav, uključujući željeznice, autoceste, domaće letove i javni prijevoz u gradovima. Najpogodniji i najbrži način putovanja između gradova su brzi vlakovi, poput "Afrosiyob". Taškent također ima metro, trolejbuse i autobuse. Općenito, promet u Uzbekistanu je prilično dobro razvijen i omogućuje jednostavno putovanje po zemlji i unutar gradova.
Brza željeznička linija
urediTrenutno, brze željeznice u Uzbekistanu uključuju 600 km pruga i njima upravlja oprema Talgo 250. Brza željeznička pruga duga 600 km povezuje Taškent i Buharu, dva velika grada u Uzbekistanu. Pruga prelazi šest regija: Taškent, Sirdarju, Džizakh, Samarkand, Navoi i Buharu. Vlakovi voze svakodnevno pod markom Afrosiyob. Pruga je u početku povezivala Taškent sa Samarkandom, ali produžetak do Buhare otvoren je 25. kolovoza 2016. Putovanje od 600 km od Taškenta do Buhare sada traje 3 sata i 20 minuta umjesto 7 sati.
Civilno zrakoplovstvo
urediNakon proglašenja neovisnosti Republike Uzbekistan, u skladu s Uredbom predsjednika Republike Uzbekistan od 28. siječnja 1992., osnovana je Nacionalna zrakoplovna tvrtka Uzbekistan Airways na temelju Odjela za civilno zrakoplovstvo Uzbekistana, koji je bio pod nadležnošću bivšeg Ministarstva Civilnog zrakoplovstva Saveza. Zračni promet jedan je od vodećih sektora gospodarstva Uzbekistana, koji služi razvoju međunarodnih, gospodarskih, diplomatskih i kulturnih veza zemlje s vanjskim svijetom [4] Zračne luke opremljene modernom opremom nalaze se u Taškent, Nukus, Samarkand, Buhara, Urgenč, Termez, Karšij, Namangan, Fergana, Navoiju. Međunarodna zračna luka Taškent najveća je međunarodna zračna luka u regiji Srednja Azija. Zračne luke Buhara, Samarkand i Urgenč također imaju međunarodni status. Nacionalna zrakoplovna kompanija Uzbekistan Airways redovito obavlja 20 međunarodnih letova. Otvorena su 44 predstavništva u gradovima Europe, Amerike, Jugoistočna Azija i zemalja ZND-a[5]. Tijekom godina neovisnosti, Vlada Republike Uzbekistan je zrakoplovnoj industriji izdvojio milijardu i 200 milijuna dolara. Uložena su sredstva u iznosu od američkih dolara i izgrađena je razvijena moderna infrastruktura. Sve međunarodne letove obavljaju zrakoplovi Boeing 767 /757, Airbus A310 i U-85. Nacionalna zrakoplovna kompanija Uzbekistan Airways surađuje s velikim europskim tvrtkama Airbus Industry, američkim tvrtkama Boeing, ruskim dizajnerskim biroom Iljušin te njemačkim i francuskim tvrtkama u raznim područjima.
Kultura
urediUzbekistanske nacionalne tradicije i vrijednosti – etničke i moralne – od davnina su usmjerene na — očuvanje obitelji od raspada i degradacije, poštovanje, štovanje i autoritet starijih generacija te gostoprimstvo prema strancima.
Uzbekistanska kultura je svijetla i originalna, formirala se tisućama godina i upila je tradicija, običaje naroda koji su u različitim vremenima naseljavali područje modernog Uzbekistana. Drevni Perzijanci, Grci, nomadska turska plemena, Arapi i Rusi dali su joj svoj doprinos. Tradicije multinacionalnog Uzbekistana odražavaju se u glazba, plesovima, slikarstvu, primijenjenoj umjetnosti, jeziku, kuhinji i odjeći. Uzbekistanska kultura je suština kultura sredje Azije, ali istovremeno svaka regija Uzbekistana ima svoje jedinstvene nijanse, koje se najjasnije manifestiraju u nacionalnoj odjeći i lokalnim dijalektima.
UNESCO-va mjesta svjetske baštine
urediUzbekistan ima pet kulturnih i dva prirodna mjesta na UNESCO popisu svjetske baštine. Kulturna mjesta su:
- Ičan Kala (Hiva), dodano 1990.
- Povijesno središte Buhare, dodano 1993.
- Povijesno središte Šahrisabz, dodano 2000.
- Samarkand – Raskrižje kultura, dodano 2001.
- Put svile Koridor Zarafshan-Karakum, dodano 2023.[6][7]
Prirodna mjesta su:
- Zapadni Tanšan, dodano 2016.
- Hladne zimske pustinje Turan, dodane 2023.[8]
Obrazovanje
urediUzbekistan ima visoku stopu pismenosti 99,9% odraslih starijih od 15 godina zna čitati i pisati. Međutim, budući da se trenutno samo 76% stanovništva mlađeg od 15 godina obrazuje (a samo 20% djece u dobi od 3 do 6 godina pohađa predškolsku ustanovu), ta bi se brojka u budućnosti mogla smanjiti. Učenici pohađaju školu od ponedjeljka do subote tijekom školske godine, a formalno obrazovanje završava krajem 11. razreda. Prema Zavodu za statistiku Uzbekistana, broj općih obrazovnih ustanova u Uzbekistanu na početku akademske godine 2022./2023. bio je 10.522. Na početku akademske godine 2022./2023. udio dječaka u broju učenika u općim srednjim obrazovnim ustanovama bio je 51,3%, dok je udio djevojčica bio 48,7%.
Javni izdaci za obrazovanje u Uzbekistanu u 2019. godini iznosili su 5,6% BDP-a, a u 2021. godini 6,2% BDP-a. U 2019. godini, od ukupnih izdataka za obrazovanje, vlada je najveći udio potrošila na srednjoškolsko obrazovanje (oko 65%), predškolsko obrazovanje (21%), visoko obrazovanje (10%) i srednjoškolsko specijalno obrazovanje (4%).
U 2023. godini, UNICEF je podržao Vladu Uzbekistana u izradi Plana za reformu obrazovanja, koji ima za cilj ujediniti napore vlade, razvojnih partnera, učitelja, roditelja, učenika i školskih zajednica kako bi se postigli zacrtani strateški ciljevi transformativnog kvalitetnog obrazovanja [9].
Vanjske poveznice
uredi- Sestrinski projekti
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Uzbekistan |
| | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Uzbekistan |
 | Wječnik ima rječničku natuknicu Uzbekistan |
- ↑ Statistička agencija pod predsjednikom Republike Uzbekistan
- ↑ a b World Economic Outlook Database, November 2023 Edition. (Uzbekistan). IMF.org. International Monetary Fund. 10. studenoga 2023. Pristupljeno 12. studenoga 2023.
- ↑ Podaci o etničkom sastavu stanovništva Uzbekistana 2021/08/20. Statistics Agency of Uzbekistan. Pristupljeno 30. svibnja 2025.
- ↑ Ukaz predsjednika Republike Uzbekistan o osnivanju nacionalne zrakoplovne tvrtke Uzbekistana. 28. siječnja 1992.
- ↑ Sporazum o osnivanju Zajednice neovisnih država. Izvršni odbor ZND-a. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2006. Pristupljeno 14. siječnja 2008.
- ↑ Silk Roads: Zarafshan-Karakum Corridor has been recommended for the inscription on the UNESCO World Heritage List. www.unesco-iicas.org (engleski). Pristupljeno 18. rujna 2023.
- ↑ Silk Roads: Zarafshan-Karakum Corridor: 7–9. Pristupljeno 18. rujna 2023. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Uzbek. UNESCO. Pristupljeno 20. srpnja 2017.
- ↑ UNICEF-Education reforms in Uzbekistan. uzdaily.uz. Rujan 2023