Leopold von Hauer

Leopold Freiherr von Hauer (Budimpešta, 26. siječnja 1854. – Budimpešta, 3. svibnja 1933.) je bio austrougarski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je 9. konjičkom divizijom i Konjičkim korpusom Hauer na Istočnom bojištu.

Leopold von Hauer
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	26. siječnja 1854.
Mjesto rođenja	Budimpešta, Austrijsko Carstvo
Datum smrti	3. svibnja 1933.
Mjesto smrti	Budimpešta, Mađarska
Puno ime	Leopold Freiherr von Hauer
Supruga	Karolina Kubinyi von Felsö- Kubin
Titule	barun
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1872. – 1918.
Čin	General pukovnik
Ratovi	Prvi svjetski rat
Važnije bitke	Bitka kod Krasnika Bitka kod Komarowa Ofenziva Gorlice-Tarnow Brusilovljeva ofenziva
Vojska	Austro-Ugarska
Rod vojske	kopnena
Zapovijedao	9. konjička divizija Konjički korpus Hauer

Vojna karijera

Leopold von Hauer je rođen 26. siječnja 1854. u Budimpešti. Potječe iz stare plemićke i vojničke obitelji. Njegovi preci istaknuli su se u borbama prilikom druge turske opsade Beča (1683.), kao i u Ratu za španjolsku baštinu (1701. – 1714.). Sin je Stephana, inače načelnika odjela pri ministarstvu unutarnjih poslova, i Antonie Welsersheimp. S 10 godina počinje vojno školovanje u kadetskoj školi u Marburgu. Školovanje nastavlja u Terezijanskoj vojnoj akademiji koju završava s odličnim uspjehom, nakon čega od kolovoza 1872. služi u 11. husarskoj pukovniji. Nakon završetka škole, 1875. godine odlazi na imanje vojvotkinje Elisabeth gdje je mentor mladom nadvojvodi Eugenu. Godine 1879. vraća se na službu u 11. husarsku pukovniju s time da je u međuvremenu, u svibnju 1877., promaknut u čin natporučnika. Godine 1883. pohađa Vojni konjički institut, nakon čega je u siječnju 1889. unaprijeđen u čin konjičkog satnika. Od 1892. ponovno obnaša dvorske dužnosti ovaj put kod nadvojvotkinje Stephanie, udovice nasljednika austrougarskog prijestolja nadvojvode Rudolfa. Nakon tri godine dvorske službe, 1895. godine, premješten je u 5. husarsku pukovniju. U međuvremenu je, u studenom 1894., promaknut u čin bojnika. U kolovozu 1896. imenovan je ravnateljem Konjičkog kadetskog instituta u Mährisch-Weisskirchenu tijekom koje službe je u svibnju 1897. unaprijeđen u čin potpukovnika.

U ožujku 1900. imenovan je zapovjednikom 16. husarske pukovnije, te je ubrzo u svibnju te iste godine primio promaknuće u čin pukovnika. Navedenom pukovnijom zapovijedao je idućih šest godina, da bi u listopadu 1906. postao zapovjednikom 13. konjičke brigade. Odmah idući mjesec promaknut je i u čin general bojnika. Potom u srpnju 1907. preuzima zapovjedništvo nad 4. konjičkom brigadom smještenom u Budimpešti, dok je u studenom 1910. promaknut u čin podmaršala. Idući mjesec, u prosincu 1910., imenovan je glavnim konjičkim inspektorom Honveda, mađarske komponente austrougarske vojske. Idućih godina na tom mjestu pokušava podići stupanj obučenosti konjičkih časnika u mađarskim teritorijalnim snagama.

Prvi svjetski rat

Na početku Prvog svjetskog rata Hauer je imenovan zapovjednikom 9. konjičke divizije koja se nalazila u sastavu 1. armije kojom je zapovijedao Viktor Dankl. U sastavu navedene armije sudjeluje u Bitci kod Krasnika. Nakon toga sudjeluje i u Bitci kod Komarowa u kojoj njegova konjička divizija štiti povlačenje Grupe Petera Ferdinanda. U listopadu imenovan je zapovjednikom Konjičkog korpusa Hauer u koji, osim 9. konjičke, ulazi i 2. konjička divizija. Zapovijedajući korpusom sudjeluje u borbama oko Ivangoroda, te Bitci kod Limanowe-Lapanowa. Početkom siječnja 1915. Konjički korpus Hauer je raspušten tako da je Hauer nastavio zapovijedati samo 9. konjičkom divizijom. U veljači je promaknut u čin generala konjice. Tijekom ofenzive Gorlice-Tarnow Hauer prelazi Vislu, te prodire sve do Rosbacha. U rujnu 1915. ponovno je formiran Konjički korpus Hauer koji ulazi u sastav Grupe armija Linsingen. Hauer sa svojim konjičkim korpusom štiti komunikacije između rijeka Styr i Stochod, nakon čega je bojište od studenog, pa do proljeća relativno mirovalo.

U lipnju 1916. Hauer sudjeluje u zaustavljanju Brusilovljeve ofenzive koja je prijetila probojem bojišta. Korpus sudjeluje u teškim borbama duž rijeke Stochod u kojem korpus, a posebice Poljska legija, koja se nalazila u sastavu korpusa, pretrpjela teške gubitke. U iznenadnom napadu krajem ožujka i početkom travnja 1917. Hauer uspijeva zauzeti ruski mostobran kod Tobola za što je i odlikovan. U kolovozu 1917. je promaknut u čin general pukovnika. Nakon ruske revolucije nastupilo je zatišje na Istočnom bojištu, te je Konjički korpus Hauer u listopadu 1917. rasformiran. Hauer je poslan na dopust, ali više nije bilo potreba za konjičkim zapovjednikom njegova čina tako da je u lipnju 1918. umirovljen.

Poslije rata

Nakon završetka rata i raspada dvojne monarhije Hauer je nastavio živjeti u Budimpešti, te je postao mađarski građanin. U Budimpešti je i preminuo 3. svibnja 1933. u 79. godini života. Bio je oženjen dva puta. S prvom suprugom Elisabeth Fiano sklopio je brak 1900. godine. Nakon što je ista preminula 1911., drugi puta je brak sklopio u studenom 1921. s Karolinom Kubinyi von Felsö-Kubin.

Vanjske poveznice

(eng.) Leopold von Hauer na stranici Austro-Hungarian-Army.co.uk
(eng.) Leopold von Hauer na stranici Oocities.org
(rus.) Leopold von Hauer na stranici Hrono.ru
(češ.) Leopold von Hauer na stranici Valka.cz