Wikipedija

Loire

Loire (u hrvatskim tekstovima i kroatizirano Loara,[1] francuski izgovor [lwaʁ]; okcitanski: Léger; bretonski: Liger) je svojom dužinom od 1020 km najduža rijeka u Francuskoj.

Loire
okcitanski: Léger; bretonski: Liger
rijeka
Loire kod Bréhémonta
Položaj
Države
NaseljaOrleans, Tours, Angers, Nantes, Saint-Nazaire
Fizikalne osobine
Duljina1012 km
Površina porječja117001 km2
Istjek 
 • Prosječni850 m3
Tok rijeke
IzvorSredišnji masiv
 • Nad. vis.1408 m
 • Koord.44°50'30"N, 4°13'7"EUredite na Wikipodatcima
UšćeAtlantski ocean (estuarij)
 • Koord.47°16'12"N, 2°11'4"WUredite na Wikipodatcima
SlijevAtlantski
Ulijeva se uAtlantski ocean
Pritoci 
 • LijeviAllier, Cher, Indre, Vienne i Sèvre Nantaise
 • DesniArroux, Sarthe, Loir, Mayenne
Loire na zemljovidu Francuske
Ovo je glavno značenje pojma Loire. Za druga značenja pogledajte Loire (razdvojba).
Loire kod mjesta Decize

Etimologija

uredi

Naziv "Loire" dolazi od latinskog Liger,[2] koji je sam po sebi transkripcija domaćeg galskog (keltskog) naziva rijeke. Galsko ime dolazi od galske riječi liga, što znači "mulj, sediment, naslaga, naplavina", riječi koja je dala francuski lie, kao što je sur lie, što je zauzvrat dalo engleski lees.

Liga dolazi od proto-indoeuropskog korijena * legʰ-, što znači "lagati, ležati" kao u velškoj riječi Lleyg, a koja je također dala mnoge riječi u engleskom, kao što su lagati, položiti, izbočina, zakon itd.

Tok rijeke

uredi
 
Porječje Loire

Izvire u planini Cévennes, protječe Središnjim masivom i Pariškom zavalom i kod Saint-Nazairea se ulijeva u Atlantski ocean. U donjem toku je Loire jedna slobodno tekuća rijeka, bez brana koje bi ometale njen prirodni tok. U gornjem toku je od Roannea više puta pregrađivana.

Glavni pritoci s desne strane: Arroux, Sarthe s Loirom i Mayenneom; s lijeve: Allier, Cher, Indre, Vienne i Sèvre Nantaise.

Geologija

uredi

Geološke formacije u slivu rijeke Loire mogu se grupirati u dvije grupe formacija, naime, domenu podruma i domenu sedimentnih formacija. Podzemna domena prvenstveno se sastoji od metamorfnih i silikatnih fragmentiranih stijena s podzemnom vodom koja se pojavljuje u pukotinama. Sedimentna domena sastoji se od vapnenca i karbonskih stijena, koje, gdje su zasićene, tvore produktivne vodonosnike. Izdanci stijena od granita ili bazalta također su izloženi u koritu rijeke u nekoliko poteza.[3]

Srednji dio rijeke ima mnogo vapnenačkih špilja koje su ljudi nastanjivali u pretpovijesno doba; špilje su nekoliko vrsta vapnenačkih formacija, naime tuffeau (porozna vrsta krede, ne treba je brkati sa sedrom) i Falun (formiran 12 prije milijuna godina). U obalnom pojasu vidljivo je tvrdo tamno kamenje, granit, škriljavac i debeli zemljani plašt.[4]

Ispust i regulacija poplava

uredi

Rijeka ima protok od 863 m3/s, što je prosjek za razdoblje 1967.–2008.[5] Stopa protoka jako varira duž rijeke, s otprilike 350 m3/s u Orléansu i 900 m3/s na ušću. Također jako ovisi o sezoni, a protok je samo 10 m3/s nije neuobičajeno u kolovozu-rujnu u blizini Orléansa. Tijekom poplava, koje se obično javljaju u veljači i ožujku[6] ali i u drugim razdobljima,[7] protok ponekad prelazi 2,000 m3/s za Gornju Loire i 8,000 m3/s u Donjem Loireu.[6] Najozbiljnije poplave dogodile su se 1856., 1866. i 1911. godine. Za razliku od većine drugih rijeka u zapadnoj Europi, postoji vrlo malo brana ili prevodnica koje ometaju njezin prirodni tok. Tok više nije djelomično reguliran trima branama: Brana Grangent i Brana Villerest na Loire i Naussac Dam na Allieru. Brana Villerest, izgrađena 1985. nekoliko kilometara (nekoliko milja) južno od Roannea,[8] odigrala je ključnu ulogu u sprječavanju nedavnih poplava. Kao rezultat toga, Loire je vrlo popularna rijeka za izlete čamcem, koja teče kroz pastoralni krajolik, pokraj vapnenačkih litica i povijesnih dvoraca . Na rijeci se nalaze četiri nuklearne elektrane: Belleville, Chinon, Dampierre i Saint-Laurent .

Promet

uredi

Godine 1700. luka Nantes imala je više plovila unutarnjim plovnim putovima od bilo koje druge luke u Francuskoj, što svjedoči o povijesnoj važnosti plovidbe najdužom francuskom rijekom. Gabare s plitkim gazom i druga riječna plovila nastavili su prevoziti robu u industrijsko doba, uključujući ugljen iz Saint-Étiennea utovaren na teglenice u Orléansu. Međutim, opasna plovidba slobodnim protokom i ograničena tonaža značili su da je željeznica brzo ubila preživjeli promet iz 1850-ih. Godine 1894. osnovana je tvrtka za promicanje poboljšanja plovidbe od Nantesa do Briarea. Radovi su odobreni 1904. i izvedeni su u dvije faze od Angersa do granice plime i oseke u Oudonu. Ovi radovi, s žljebovima i potopljenim nasipima, opstaju i pridonose ograničenoj plovnosti u današnjim uvjetima.[9] Brana preko Loire kod Saint-Léger-des-Vignes pruža plovne uvjete za prijelaz od Canal du Nivernais do Canal latéral à la Loire .

 
Loire kod Saint-Nazairea

Prema stanju iz 2017, sljedeći dijelovi rijeke su plovni:

Uzvodno od Nantesa njome plove još samo turistički brodovi, koji gostima omogućavaju pogled na bajkovit krajolik i svjetski poznate dvorce uz njenu obalu.

Godine 2000. je UNESCO proglasio Loire između gradova Sully-sur-Loire i Chalonnes-sur-Loire svjetskom kulturnom baštinom.

Dolina rijeke Loire

uredi
Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa
  Svjetska baština – UNESCO
 
Država 
Godina uvrštenja2000. (24. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:933

Dana 2. prosinca 2000. god., UNESCO je središnji dio doline rijeke Loire između Maine i Sully-sur-Loire, upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi. Ovo područje obuhvaća i francuske departmane Loiret, Loir-et-Cher, Indre-et-Loire, i Maine-et-Loire. Spomenike je uneskov odbor opisao kao: "izniman kulturni krajolik velike ljepote, koji se sastoji od povijesnih gradova i sela, velikih arhitektonskih spomenika (Châteauxa) i zemljišta koji su kultivirani i oblikovani stoljetnom interakcijom između lokalnog stanovništva i njihovog fizičkog okoliša, jedinstvenog rijeci Loire."

Dvorci

uredi

Dvorci (francuski: Châteaux), kojih je više od tri stotine, predstavljaju razvoj graditeljstva od utvrda iz 10. stoljeća do sjajnih palača izgrađenih pola tisućljeća kasnije.

Kad su francuski kraljevi (najprije Franjo I.) započeli gradnju svojih velikih dvoraca u dolini Loire, plemstvo je, ne želeći ili čak ni usudivši se biti daleko od sjedišta moći, slijedilo primjer. Njihova prisutnost u bujnoj i plodnoj dolini Loire počela je privlačiti najbolje arhitekte i dizajnera krajolika. Čak su i nakon vraćanja dvora u Pariz izgradnjom Louvrea i dvorca Versailles, bogati plemići nastavili graditi i dotjeravati dvorce u dolini Loire.

Nakon Francuske revolucije mnogi su stradali, ali su danas većinom obnovljeni i mnogi su otvoreni javnosti kao muzeji ili hoteli, dok su najveći poput Chamborda državni dvorci koji privlače stotine tisuće turista godišnje.

Na popisu su uključeni dvorci koji se nalaze na obalama rijeke Loire, ili na nekoj od njenih pritoka (Maine, Cher, Indre, Creuse i Loir) u zaštićenom području.

Slika Ime Lokacija Rijeka Koordinate Bilješke
  Dvorac Amboise Amboise Loire 47°14′41″N 0°35′27″E / 47.2447°N 0.5909°E / 47.2447; 0.5909 Dvorac Karla VIII. koji ga obnovlja u renesansnom stilu u 16. st. Franjo I., kralj Francuske, je odrastao u ovom dvorcu, a tu je stanovao i Leonardo da Vinci gdje je i sahranjen.
  Dvorac u Angersu Angers Loire 47°16′52″N 0°20′01″E / 47.2812°N 0.3336°E / 47.2812; 0.3336 Anjouvinska utvrda koju je obnovio Filip II., kralj Francuske u 13. st. za svog unuka Luja IX.
  Azay-le-Rideau Indre-et-Loire Indre 47°09′16″N 0°16′48″E / 47.1544°N 0.2801°E / 47.1544; 0.2801 Jedan od najranijih primjera francuske renesanse (1515. – 1527.)
  Dvorac Beauregard Cellettes Loire 47°17′04″N 1°06′20″E / 47.2845°N 1.1055°E / 47.2845; 1.1055
  Dvorac Blois Loir-et-Cher Loire 47°35′08″N 1°19′51″E / 47.5855°N 1.3309°E / 47.5855; 1.3309 U središtu grada Blois; bio je rezidencija više francuskih kraljeva.
  Dvorac Bourdaisiere Montlouis-sur-Loire Indre 47°13′16″N 0°06′20″E / 47.2212°N 0.1055°E / 47.2212; 0.1055 Dvorac iz 14. st. je preuredio Franjo I., kralj Francuske, za svoju ljubavnicu. Danas je državni Dom za starce.
  Dvorac Chambord Loir-et-Cher Loire 47°36′58″N 1°31′01″E / 47.616°N 1.517°E / 47.616; 1.517 Jedan od najprepoznatljivijih dvoraca na svijetu zbog karakterističnog oblika francuske renesanse.
  Dvorac Châteaudun Châteaudun Loire 48°02′29″N 1°11′33″E / 48.0414°N 1.1925°E / 48.0414; 1.1925 Dvorac je građen preko 400 godina (od 12. do 16. st.)
  Dvorac Chaumont Loir-et-Cher Loire 47°18′00″N 1°16′22″E / 47.3001°N 1.2729°E / 47.3001; 1.2729 Državni muzej i mjesto održavanja Travanjskog vrtnog festivala
  Dvorac Chenonceaux Indre-et-Loire Indre 47°19′30″N 1°04′14″E / 47.3250°N 1.0706°E / 47.3250; 1.0706 Philibert Delorme je dizajnirao jedinstvenu Dvoranu za bal koja poput mosta gleda s obje strane rijeke.
  Dvorac Cheverny Loir-et-Cher Loire 47°18′00″N 1°16′22″E / 47.3001°N 1.2729°E / 47.3001; 1.2729 Henrik II., kralj Francuske, je poklonio ovaj dvorac svojoj ljubavnici koja ga je prodala Phillipeu Huraultu koji ga u 17. st. proširuje i uređuje. Još uvijek pripada obitelji i u njemu živi preko 70 lovačkih pasa.
  Dvorac Langeais Indre-et-Loire Loire 47°19′29″N 0°24′22″E / 47.3248°N 0.4061°E / 47.3248; 0.4061 Utvrdio ga Rikard I. Lavljeg Srca, u 15. st. obnovio ga Luj XI.
  Dvorac Loches Loches Indre 47°04′25″N 0°35′43″E / 47.0737°N 0.5954°E / 47.0737; 0.5954 Utvrdili su ga Henrik II., kralj Engleske, i njegov sin Rikard I. Lavljeg Srca, a u 13. st. ga je osvojio Filip II., kralj Francuske. U 15. st. obnovio ga je Karlo VII., kralj Francuske koji ga je poklonio svojoj ljubavnici. Luj XVI. ga je koristio kao zatvor za zarobljene Engleze. Danas je državni muzej.
  Dvorac Montsoreau Montsoreau Loire 47°07′32″N 0°02′04″E / 47.1256°N 0.0344°E / 47.1256; 0.0344 Izgrađen na strateškom mjestu između Chinona i Saumura
  Dvorac Montreuil-Bellay Montreuil-Bellay Loire 47°04′48″N 0°05′29″E / 47.0800°N 0.0915°E / 47.0800; 0.0915 Nekad središte srednjovjekovne pokrajine L'Anjou po kojoj su nazvani francuski kraljevi.
  Dvorac Plessis-Bourré Écuillé Maine 47°21′37″N 0°19′26″E / 47.3604°N 0.3240°E / 47.3604; 0.3240 Izgrađen za samo pet godina (1468. – 1473.), jedan je od rijetkih dvoraca u kojem se još uvijek živi. U njemu je snimljeno više povijesnih filmova.
  Dvorac Riveau Lémeré Indre 47°06′13″N 0°19′24″E / 47.1036°N 0.3233°E / 47.1036; 0.3233 U 15. st. bio je slavan po svojoj ergeli konja koja je poslužila i Ivani Orleanskoj. Danas je najslavniji po čarobnih 12 vrtova.
  Dvorac Saumur Maine-et-Loire Loire 47°09′08″N 0°02′32″E / 47.1522°N 0.0421°E / 47.1522; 0.0421 Anjouvinska utvrda koju je obnovio Henrik II., kralj Engleske u 12. st. Za vrijeme Napoleona bila je zatvorom.
  Dvorac Sully-sur-Loire Sully-sur-Loire Loiret 47°46′04″N 2°22′31″E / 47.7677°N 2.3752°E / 47.7677; 2.3752 U njemu su slavni bjegunci često tražili sklonište (Mazarin, Voltaire, i dr.).
  Dvorac Talcy Maine-et-Loire Loire 47°27′40″N 1°15′50″E / 47.4611°N 1.2640°E / 47.4611; 1.2640 Po predaji, Bartolomejska noć je isplanirana u ovom dvorcu.
  Dvorac Troussay Cheverny Cher 47°17′34″N 1°15′10″E / 47.2929°N 1.2528°E / 47.2929; 1.2528 Jedan je od rijetkih dvoraca u kojem živi ista obitelj, još od početka 19. st.
  Dvorac u Usséu Rigny-Ussé Indre 47°08′45″N 0°10′22″E / 47.1459°N 0.1728°E / 47.1459; 0.1728 Vjeruje se kako je ovaj dvorac iz 15. st. inspirirao Charles Perraulta da napiše Trnoružicu, a sigurno je bio inspiracija Disneyu za njegov dvorac u Disneylandu.
  Dvorac Valencay Valencay Indre 47°09′27″N 1°33′48″E / 47.1576°N 1.5633°E / 47.1576; 1.5633 Izgrađen za obitelj d'Estampes, u 18. st. prodan zloglasnom škotskom bankaru (John Law), a Napoleonu je služio za prijem važnih gostiju.
  Dvorac Villandry Villandry Indre 47°12′09″N 0°18′17″E / 47.2026°N 0.3046°E / 47.2026; 0.3046 Izgrađen u 17. st. na mjestu starije utvrde Colombier u kojoj jeFranjo I., kralj Francuske, pregovarao o miru s engleskim kraljem (Rikard I. Lavljeg Srca). Bio je, između ostalog, u posjedu Napoleonovog brata (Joseph Bonaparte).

Izvori

uredi
  1. ↑ Francuska  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2015. (Wayback Machine), zemljopis.com
  2. ↑ Montclos, Jean-Marie Pérouse de. 1997. Châteaux of the Loire Valley. Könemann. ISBN 978-3-89508-598-7. Pristupljeno 11. travnja 2011.
  3. ↑ Tockner, Klement; Uehlinger, Urs; Robinson, Christopher T. 2009. 5.2.1. Rivers of Europe. Academic Press. ISBN 978-0-12-369449-2. Pristupljeno 11. travnja 2011.
  4. ↑ Williams & Boone, p. 33
  5. ↑ Tockner, Klement; Uehlinger, Urs; Robinson, Christopher T. 2009. Rivers of Europe. Academic Press. str. 183. ISBN 978-0-12-369449-2. Pristupljeno 11. travnja 2011.
  6. ↑ a b Луара (река во Франции). Great Soviet Encyclopedia (ruski)
  7. ↑ The Loire. Encyclopædia Britannica online
  8. ↑ New scientist. IPC Magazines. 1991. str. 46. Pristupljeno 11. travnja 2011.
  9. ↑ Edwards-May, David. 2010. Inland Waterways of France. Imray. St Ives, Cambs., UK. str. 109–111. ISBN 978-1-846230-14-1
  10. ↑ Fluviacarte, Loire (maritime)
  11. ↑ Fluviacarte, Loire
  12. ↑ Fluviacarte, Canal latéral à la Loire
  13. ↑ Fluviacarte, Canal de Roanne à Digoin

Vanjske poveznice

uredi

Ostali projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Loire
  Portal Francuske – Pristup člancima s tematikom o Francuskoj.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Loire&oldid=7152026"