Maria Callas
Maria Callas (grčki: Μαρία Κάλλας; New York, 2. prosinca 1923. – Pariz, 16. rujna 1977.), operna pjevačica grčkoga podrijetla.
| Maria Callas | |
|---|---|
| Ime u rodnom listu | Maria Anna Sofia Cecilia Kalogeropoulos grčki: Μαρία Άννα Σοφία Καικιλία Καλογεροπούλου |
| Rođen/a | 2. prosinca 1923. New York, SAD  |
| Umro/umrla | 16. rujna 1977. Pariz, Francuska  |
| Žanr/ovi | ozbiljna glazba |
| Zanimanje | operna pjevačica (soprano sfogato) |
| Djelatno razdoblje | 1938. – 1974. |
| Producentska kuća | EMI |
| Internetska stranica | http://www.callas.it/ |
ŽivotopisUredi
Studirala je na konzervatoriju u Ateni i ondje debitirala 1938. godine sa samo petanest godina. Kao sopran proslavila se kreacijama glavnih uloga u Verdijevim, Donizzettijevim i Puccinijevim operama. Glasom neobičnog opsega i volumena, te izvanrednom vokalnom tehnikom i sposobnošću da se uživi u različite dramske likove i vokalne stilove, ostvarila je mnoštvo jedinstvenih kreacija i potaknula obnovu mnogih zaboravljenih opera.
Znamenita primadona druge polovice 20. stoljeća prvi put je snimala još 1949. godine. Snimke arija iz Bellinijeve "Norme" i "Puritanca" i Wagnerove opere "Tristan i Izolda" najavile su svjetsku zvijezdu, premda je njezina atenska karijera bila stara već deset godina. U tim se godinama dospjela proslaviti i s Beethovenovim "Fideliom" i Puccinijevom "Suor Angelica" ("Sestra Angelika"), pa i ulogama u njemačkoj operi i opereti za ratne okupacije Grčke.
Mariu Callas su i obožavali i osporavali, a niti jedan njezin javni ili privatni potez nije prošao neprimjećen. Poznata je po svom citatu: "Prvo ću izgubiti težinu, onda ću izgubiti glas, a onda ću izgubiti Onassisa".
Vanjske povezniceUredi
Sestrinski projektiUredi
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Maria Callas |