Markižansko otočje

Markižansko otočje (fra. Îles Marquises) je skupina od 15 otoka i otočića u Tihome oceanu, u Francuskoj Polineziji. Najosamljenije je tihooceansko otočje, smješteno 6500 km istočno od Australije i 5500 km jugozapadno od Kalifornije.[2] Domorodačko stanovništvo otočje naziva Te Henua Enana (Zemlja ljudi).[3]

Markižansko otočje
fra. Îles Marquises / južno markižanski: Te Fenua ʻEnata / sjeverno markižanski: Te Henua Enana
Otočje
otok Hiva Oa
Zemljovid Markižanskoga otočja
Etimologijamarkiz od Cañete
Položaj
Koordinate9°27′S 139°23′W / 9.450°S 139.383°W / -9.450; -139.383
Država
OceanTihi ocean
Fizikalne osobine
Površina1049.3 km2
Broj otoka15
Najviši vrhMount Oave, 1.230 m
Stanovništvo
Glavno naseljeTaiohae
2183[1] (2017.)
Broj stanovnika9346 (2017.)
Markižansko otočje na zemljovidu Tihog oceana
Markižansko otočje
Markižansko otočje
Markižansko otočje na zemljovidu Tihog oceana
Zemljovid
Zastava Markižanskoga otočja

Glavni su otoci Nuku Hiva, Ua Pu, Ua Huka, Hiva Oa i Fatu Hiva. Markižansko otočje jedno je od pet administrativnih podjela Francuske Polinezije. Glavni grad je naselje Taiohae na otoku Nuku Hiva.

Povijest

uredi

Otočje je otkrio španjolski istraživač Álvaro de Mendaña 1595., nazvavši ga Maquis po svom zaštitniku markizu od Cañete, no nije se na njemu zadržao. Krajem XVIII. st. na otočje dolaze katolički misionari, koji pokrštavaju domorodce i zabranjuju patutiki (tetovaže), pahu (bubnjeve), paepae (mjesta za žrtvovanje ljudi), markižanski jezik, tradicijske plesove i izradu skulptura. Ipak, u drugoj polovini 20. stoljeća misionar Hervé-Marie Le Cleac'h prevodi bogoslužje na markižanski, premienuje biskupiju i vraća zapljenjene umjetnine iz Francuske, radeći na oživljavanju tradicijskoga obrtništva i mjesnih običaja. Smatra se da su tijekom kolonizacije u novomu vijeku male boginje, sifilis i ospice smanjile stanovništvo za preko 90% posto.[4]

Bilješke

uredi
  1. Population. Institut de la statistique de la Polynésie française (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. lipnja 2019. Pristupljeno 7. lipnja 2019.
  2. Bakran, str. 37.
  3. Bakran, str. 42.
  4. Bakran, str. 40.

Literatura

uredi
  • Bakran, Ana. Markižansko otočje u Francuskoj Polineziji - Iluzija raja usred Tihog oceana. Meridijani, 211: str. 36-45.
Nedovršeni članak Markižansko otočje koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.