Markižansko otočje
Markižansko otočje (fr. Îles Marquises) je skupina od 15 otoka i otočića u Tihome oceanu, u Francuskoj Polineziji. Najosamljenije je tihooceansko otočje, smješteno 6500 km zapadno od Australije i 5500 km sjeveroistočno od Kalifornije.[2] Domorodačko stanovništvo otočje naziva Te Henua Enana (Zemlja ljudi).[3]
| franc. Îles Marquises / južno markižanski: Te Fenua ʻEnata / sjeverno markižanski: Te Henua Enana | |
|---|---|
 Zemljovid Markižanskoga otočja | |
| Geografija | |
| Lokacija | Tihi ocean |
| Koordinate | 9°27′S 139°23′W / 9.450°S 139.383°W |
| Vremenska zona | UTC-9:30 |
| Broj otoka | 15 |
| Površina | 1049,3 km² |
| Najviši vrh | Mount Oave (1.230 m) |
| Država | .svg){kind=small} Francuska Polinezija |
| Demografija | |
| Ukupno stanovnika | 9346 (2017.) |
| Najveće naselje | Taiohae (2183 (2017.)[1]) |
Glavni su otoci Nuku Hiva, Ua Pu, Ua Huka, Hiva Oa i Fatu Hiva. Markižansko otočje jedno je od pet administrativnih podjela Francuske Polinezije. Glavni grad je naselje Taiohae na otoku Nuku Hiva.
Povijest Uredi
Otočje je otkrio španjolski istraživač Álvaro de Mendaña 1595., nazvavši ga Maquis po svom zaštitniku markizu od Cañete, no nije se na njemu zadržao. Krajem XVIII. st. na otočje dolaze katolički misionari, koji pokrštavaju domorodce i zabranjuju patutiki (tetovaže), pahu (bubnjeve), paepae (mjesta za žrtvovanje ljudi), markižanski jezik, tradicijske plesove i izradu skulptura. Ipak, u drugoj polovini 20. stoljeća misionar Hervé-Marie Le Cleac'h prevodi bogoslužje na markižanski, premienuje biskupiju i vraća zapljenjene umjetnine iz Francuske, radeći na oživljavanju tradicijskoga obrtništva i mjesnih običaja. Smatra se da su tijekom kolonizacije u novomu vijeku male boginje, sifilis i ospice smanjile stanovništvo za preko 90% posto.[4]
Bilješke Uredi
- ↑ Population. Institut de la statistique de la Polynésie française (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. lipnja 2019. Pristupljeno 7. lipnja 2019.
- ↑ Bakran, str. 37.
- ↑ Bakran, str. 42.
- ↑ Bakran, str. 40.
Literatura Uredi
- Bakran, Ana. Markižansko otočje u Francuskoj Polineziji - Iluzija raja usred Tihog oceana. Meridijani, 211: str. 36-45.
