Otvori glavni izbornik

Mate Bulić (Blatnica, BIH, 28. veljače 1957.) je hrvatski hercegovački pop/folk pjevač. Dolazi iz Čitluka iz Hercegovine, pa su mnoge njegove pjesme posvećene Hercegovini. Nekoliko njegovih pjesama je napisao Marko Perković Thompson. Mate Bulić često je zvan "Kraljem dijaspore".[1]

Mate Bulić

Na Grudskoj večeri u Zagrebu 2009 godine

Na Grudskoj večeri u Zagrebu 2009 godine
Rođen/a28. veljače 1957.
Žanr/ovipop, narodna glazba
Zanimanjeglazbenik
Instrumentvokal
Producentska kućaCroatia Records
AngažmanMarko Perković, Miroslav Škoro, Dražen Zečić, Zrinko Tutić
Internetska stranicawww.mate-bulic.com
Portal o glazbi
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Mladost i obrazovanjeUredi

Rođen je 28. veljače 1957. godine u mjestu Blatnica, smještenom u središnjoj Hercegovini blizu Međugorja. Rođen je kao drugi od tri sina oca Vinka i majke Ane, koji su se bavili poljoprivredom. U djetinjstvu je pomagao djedu u nizanju duhana i čuvanju ovaca i krava. Budući da mu je Mate pritom rado pjevao, djed je prvi otkrio njegov pjevački talent.[2] Prijatelji su ga opisivali kao mladog i povučenog mladića koji je volio pjevati i igrati nogomet.[3]

Kao dječak rado je odlazio na utakmice nogometnog kluba "Boksit" iz Posušja, za koji je kasnije igrao kao vratar. U kratkoj vratarskoj karijeri trenirao ga je Miroslav Blažević, zvani "Ćiro", s kojim je i nakon prekida karijere ostao dobar prijatelj. Ćiro je često osobno posjećivao njegovu obitelj u Frankfurtu i bio njegov vjerni obožavatelj.[1] Kasnije je Bulić izjavio kako je upravo zbog Ćire napustio nogomet, koji je od njega htio napraviti vratara svjetske klase, dodavši i da je bio vjerni navijač Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, kada je Blažević vodio hrvatsku vrstu.[1]

U sedmom se razredu osnovne škole, bez pristanka roditelja, prijavio na glazbeni festival. Djed Stjepan, koji je volio njegovu boju glasa, uspio je nagovoriti oca Vinka da odvede sina na festival, na kojem je Mate odnio pobjedu.[3] Završetkom osmog razreda, upisuje Elektrotehničku školu u Mostaru. Kasnije je diplomirao studij ekonomije i dobio angažman profesora teorije politike cijena na Ekonomskoj srednjoj školi u Mostaru. Na iznenađenje roditelja odbio je ponudu i 1981. godine odselio se u Frankfurt na Majni.

Karijera u NjemačkojUredi

Iako je obitelj bila uvjerena kako odlazi u Njemačku zaraditi novac, pravi razlog njegova odlaska bila je ljubavna veza, koja je kasnije završila brakom. Zdravku, svoju buduću suprugu, upoznao je kao srednjoškolac na jednoj seoskoj zabavi u Hercegovini, kamo je ona dolazila tijekom ljetnih praznika.[4] Vjenčali su se u Matinom rodnom selu, a na vjenčanju im je pjevao i Kemal Monteno.[2] U iduće dvije godine se Zdravkom je dobio dvije djevojčice Anu i Katju, zbog čega je napustio glazbu i postao gastarbeiter. Iako mu je diploma bila priznata i nostrificirana, zbog nepoznavanja njemačkog jezika mogao je biti samo fizički radnik.

Sljedećih šest godina radio je na baušteli i istovarivao robu iz kamiona, dok ga Zdravka nije nagovorila da se posveti pjevanju. Kasnije je i sam priznao kako ga je supruga spasila od rada na baušteli i motivirala za nastavak karijere.[4] Preko hrvatske zajednice ugovorio je nekoliko nastupa u hrvatskim domovima, nakon čega je među hrvatskim iseljeništvom stekao veliki ugled i popularnost, zbog koje je sredinom 1990-ih godina prozvan "Kraljem dijaspore". Istovremeno je postao i vrlo poznat u Hrvatskoj, jer su brojni Njemački Hrvati svojim obiteljima u Hrvatsku slali njegove CD-e.[4]

Tijekom svoje petnaestogodišnje karijere u Njemačkoj, prodao je 100.000 CD-ova i surađivao s Nikšom Bratošom i Zrinkom Tutićem.[4]

Proboj na hrvatsku scenuUredi

Bulićev mendžer Ivica Bubalo bio je uvjeren 1998. godine kako Mate može napuniti stari Hajdukov stadion. Bulić je pristao iako nije bio siguran koliko je popularan u domovini. Održao je, 6. lipnja 1998. koncert koji je posjetilo 20.000 ljudi.[5][4] Taj koncert mu je omogućio proboj na hrvatsku glazbenu scenu.

Početkom 1990-ih godina upoznao se s Markom Perkovićem i otada su postali bliski prijatelji. Kasnije su se i povezali kumstvom: Marko je bio krizmani kum Matinoj mlađoj kćeri, a Bulić Markovu mlađem sinu Anti. Zahvaljujući prijateljstvu, Bulić je često gostovao na Thompsonovim koncertima i turnejama. Preko Thompsona upoznao se i s Miroslavom Škorom te su njih trojica zajedno snimili i izdali nosač zvuka nazvavši se Tri kuma.[6] Poslije ih je publika prozvala Tri tenora.[7] Perković je za Bulića napisao devet pjesama, među kojima se ističe Gori borovina, koja je postala njegovom najpoznatijom pjesmom.[3]

Bulić i Thompson održali su zajednički koncert u Međugorju povodom dočeka Marina Čilića nakon njegova osvajanja US Opena 2014. godine.[8]

DiskografijaUredi

FilmografijaUredi

Televizijske ulogeUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 24sata.hr Tatjana Pacek: Mate o starom prijatelju: 'Zbog Ćire sam napustio nogomet...', 19. listopada 2016. (pristupljeno 14. travnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 Dnevnik.hr M.S. / L.K: Mate Bulić otkrio nepoznate detalje iz svoga života, 25. srpnja 2016. (pristupljeno 14. travnja 2017.)
  3. 3,0 3,1 3,2 Večernji.hr Večernjakove biografije: Mate Bulić (pristupljeno 14. travnja 2017.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 24sata.hr Paula Bobanović: Kralj hrvatske dijaspore: Žena me spasila od rada na baušteli, 28. kolovoza 2014. (pristupljeno 14. travnja 2017.)
  5. "Mate Bulić kao Mate Kovač", Ivo Šćepanović, Slobodna Dalmacija, 7. lipnja 1998., str. 38
  6. Globus Tko će prikupiti novac za dvoranu na Ksaveru - Tri kuma, br. 708 i 716, str. 40, 2004., pristupljeno preko Google knjiga 14. travnja 2017.
  7. (engl.) Catherine Baker, Sounds of the Borderland: Popular Music, War and Nationalism in Croatia since 1991, Ashgate, Farnham, 2010., ISBN 978-1-4094-0337-1, bilješka 7, str. 98
  8. Večernji.hr Hrvoje Delač: Čilić u rodnom Međugorju slavio s Thompsonom i Matom Bulićem, 16. rujna 2014. (pristupljeno 14. travnja 2017.)
  9. Express, Kralj dijaspore je postao s cajkom: "Šuti Đurđa, j***m ti minutu...", objavljeno 21. rujna 2015., pristupljeno 9. studenoga 2019.

Vanjske povezniceUredi